Najava ministra kulture Aleksandra Bogdanovića, da će zabraniti obilježavanje stogodišnjice Podgoričke skupštine i ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom, predstavlja još jedan fašistički izlet ovog aparatčika u fraku. Inače, za njega niko ne bi ni u političkom ni ljudskom smislu znao, da ga na obje te funkcije nije preporučilo jedino što je zet Svetozara Marovića.

A oni, bolje obaviješteni, znaju da ga za gradonačelnika Cetinja više nijesu htjeli ni DPS ni koalicioni SD, pa su ga u nemanju drugih funkcija gurnuli za ministra kulture, i time definitivno obesmislili i tu funkciju.

          Izjava zeta Svetozara Marovića u potpunosti je na fonu aktuelne politike crnogorskog režima, koja se sastoji u pokušaju institucionalne asimilacije srpskog naroda u Crnoj Gori, kojem se želi ukinuti pravo na kulturu i istorijsko nasljeđe. U svojoj polusumanutoj izjavi zet Marovića je posebno naglasio da Crna Gora: samo pamti i proslavlja časne datume i događaje iz prošlosti.

Zato ga pitamo, ako je već tako, u koju konkretno kategoriju spada datum kad je njegov tast zajedno s njegovim šurom sklopio sporazum o priznanju krivice, jer je za nekoliko stotina miliona oštetio budžet opštine Budva.

Takođe ga pitamo, u koju kategoriju spada datum kad se njegova supruga našla u istražnom zatvoru, optužena zbog koruptivnih radnji isto kao njen otac i njen brat. Ili možda treba proslavljati datum njihovog bjekstva u “okupatorski” Beograd, kako bi u krugu dvojke bili najbolji primjer da je i u Crnoj Gori ponekad pravda previše spora i nikad dostižna.

Ili treba proslavljati datum progona 250.000 srpskih civila iz Republike Srpske Krajine, kao što je to sramno uradio vojni ataše Crne Gore u Hrvatskoj, besramno stojeći ispod ustaških parola “Za dom spremni”.

Ako su sve ovo datumi, po kojima Crna Gora treba da se ponosi, onda je bolje da je nema, nego da joj zet Svetozara Marovića određuje istorijske, kulturne i duhovne standarde, i predstavlja se kao njen spasitelj.

DNP zato poručuje Marovićevom zetu-ministru, koji je komičan primjer Nušićevih ismijanih ministara, da ni on, ni njegov tast, ni bilo ko u Crnoj Gori, bez obzira na pritiske državnog aparata, ne može zabraniti najmanje jednoj polovini Crne Gore da obilježava slavne datume iz naše istorije.

Da želimo biti maliciozni, zetu Sveta Marovića bismo postavili pitanje bi li ovako reagovao i da se kojim slučajem na čelu Organizacionog odbora za proslavu navedenog datuma našao upravo njegov tast, nekadašnji predsjednik Državne zajednice SCG. Jer, ako ćemo pošteno, u ovom trenutku ovaj datum ponajviše obavezuje Svetozara Marovića. A, pritom, ako je išta od onih satelita, koje je prodao Izraelu, preostalo, može ih skinuti sa zgrade u Njegoševoj ulici u Beogradu, i poslati na dar svom starom prijatelju Milu Đukanoviću, da lakše nadzire Duška Markovića, jer po posljednjim informacijama Marković vodi u broju kontraobavještajnih satelitskih tanjira.

Koristeći taj izraelski satelitski tanjir, i ministar Bogdanović bi mogao doći do saznanja da njegova tazbina, Marovići u Beogradu, dok deprimirana luta po Platonovim pećinama, intenzivno razmišlja o doniranju značajne sume novca za podizanje spomenika Draži Mihailoviću u Grblju. A to bi već značilo da zet i tast ulaze u ozbiljan konflikt interesa, pošto se mlađani Bogdanović oduševljava likom i djelom Sekule Drljevića, ali i Mila Đukanovića, koji mu je tasta prvo poslao u zatvor, pa za Beograd.

Zato Svetovom zetu najtoplije preporučujemo da prvo prekomponuje odnose u familiji, i da se mane visoke politike i izigravanja Gebelsa, jer će naići na adekvatan odgovor, koji može rezultirati da i sam bude pridruženi član svom tastu u Njegoševoj u Beogradu.