Shodno ukupnoj situaciji u državi i opština Pljevlja se nalazi u očiglednom vanrednom stanju. Pored izraženog problema nezaposlenosti i drastično zagađenog vazduha, ni voda iz gradskog vodovoda već nedeljama nije za piće. Državna vlast ni ove godine nije opredijelila sredstva za rekonstrukciju fabrike vode Pliješ, dok lokalna uprava nije u stanju da ovaj projekat sama realizuje. U dvije najveće kompanije, Rudniku uglja i Termoelektrani Pljevlja, sve je manji broj zaposlenih, i sve su manja i neredovnija primanja. Dramatičnoj slici stanja doprinosi i to što u velikom broju pljevaljskih sela već nedeljama nema struje i nije poznato kada će im ona biti obezbijeđena. Dok se visoki računi za električnu energiju redovno dostavljaju građanima na naplatu, pri čemu se posebno obračunava taksa za takozvano održavanje distributivne mreže, mještanima Poblaća, Bobova, Vrbe i Potkovača zbog nestanka struje propada velika količina hrane i onemogućen je normalan život.

Takođe, brutalnim gaženjem zakona i drugih propisa, prilikom eksploatacije šumskih resursa od strane kompanije Vektra-Jakić, na stotine seoskih puteva se nemilosrdno uništava, a na desetine hiljada kubika pljevaljskih šuma se velikom brzinom suši i propada, pri čemu je ta ista, već osušena šuma, zabranjena i nedostupna mještanima za korišćenje. Kada svemu tome dodamo činjenicu da su mnogi pljevaljski stočari, zbog neregulisanog otkupa, prinuđeni da prosipaju mlijeko ili da prodaju svoje proizvode u bescijenje, možemo uistinu govoriti o do sada nezabilježenoj akumulaciji problema, katastrofalnoj slici života i vanrednom stanju kako na selu, tako i na gradskom području Pljevalja.

Za sve to vrijeme lokalna vlast jedino brine brigu o tome kako da se održi na višestrukoj političkoj korupciji. Predsjednik opštine je evidentno izgubio kompas, pa sirovom arogancijom pokušava da kamuflira katastrofalne rezultate i nesposobnost lokalne uprave koju vodi. Umjesto da kroz obećani partnerski odnos sa Vladom rješava nagomilane probleme, predsjednik opštine pribjegava primitivnom političkom i pravnom nasilju, a uslijed nedostatka rezultata, vidno nervozan, pokazuje da nije u stanju da kontroliše ni svoje ponašanje, a kamoli situaciju u pljevaljskoj opštini. Izlišno je reći da je država u Pljevljima po ko zna koji put pala na ispitu, pošto je evidentno da ni državna ni lokalna vlast uopšte ne misle da polažu ispite pred građanima ovog grada, već isključivo da sve svoje kapacitete usmjere na planiranje i realizaciju novih izbornih zloupotreba. Ma koliko to bilo apsurdno, po vanrednom stanju i nagomilanim problemima jasno je da se približavaju izbori. Na Pljevljacima je da tome konačno stanu na put, zbog svoje egzistencije, elementarnog dostojanstva i opstanka.