Odlukom prvog čovjeka Ministarstva rada i socijalnog staranja da svojim zaposlenima podijeli 13.platu samo nekoliko dana nakon što je Vlada počela sa zakidanjem sredstava naugroženijim djelovima stanovništva, Kemal Purišić je jasno poručio građanima da će oni biti jedine žrtve najavljenih mjera štednje. Naravno, više niko u Crnoj Gori nema dilemu da Vlada i njeni resorni funkcionišu po principu odvojenih feuda u kojem svako predstavlja po jednog mini premijera kojeg se odluke ostalih uopšte ne tiču.

Za razliku od većine građana koja je za novogodišnje praznike dobila očekivano izdašne poklone Vlade u vidu smanjenja naknada, otpuštanja i novih nameta, zaposleni u Ministarstvu rada i socijalnog staranja imali su razlog za slavlje. Naime, radnici su zahvaljujući svom šefu koji je odlučio da za njega stezanje kaiša koje je Vlada označila kao imperativ svih u državi ne važi. Međutim taj “imperativ” nije obavezivao  Kemala Purišića koji je umjesto da taj ušteđeni novac potroši na porodice koje su u stanju socijalne potrebe, odlučio da podijeli 13. platu kao da živimo u Norveškoj.

U trenucima potpunog zatiranja crnogorske privrede, ogromnog javnog duga, najave otpuštanja stotine radnika, povećanja nameta, smanjenja naknada majkama, djeci, porodiljama, borcima, jednomjesečni ministar je pokazao da svi neće učestvovati u podnošenju tereta krize. Umjesto da svojim djelovanjem bude primjer racionalnog poslovanja, štednje i socijalne solidarnosti, ministar Purišić je iskazao prezir prema socijalnim grupama koje jedva preživljavaju, ali i svim zasposlenim u javnom sektoru poput zdravstva i prosvjete čiji položaj je hronično ponižavajući.

Zahvaljujući takvom odnosu čelnih ljudi izvršne vlasti, uz ekonomsko posrtanje crnogorske privrede koje će biti nastavljeno i u ovoj godini, realno je očekivati sve veća socijalna raslojavanja i siromaštvo, što će, zahvaljujući pogubnoj politici nove-stare Vlade dovesti do još dublje ekonomske krize i socijalnih tenzija.

Razrešenje krize u kojoj se nalazi Crna Gora pod sadašnjim uslovima sasvim sigurno nije moguće, i očajnički potezi govore da je i aktuelnoj Vladi jasno da nije sposobna da se nosi sa nagomilanim problemima koje je sama stvorila. S druge strane, očito je da oni koji su već tri decenije navikli na neslućenu raskoš, po cijenu ekonomskog potopa države, nemaju namjeru da se odreknu svog životnog stila. Zato se kao jedina opcija nameće konačna smjena ove destruktivne vlasti i sprovođenje strukturnih reformi, u čijem središtu će biti održivi ekonomski program, na osnovu kog će se, umjesto zadiranja u džepove građana, sprovoditi mjere za podsticanje proizvodnje, nova zapošljavanja i odgovorna finansijska politika. Svaka druga varijanta, a vidimo da se na njima insistira,  će voditi ka dubljoj agoniji i destabilizaciji crnogorskog društva koja može dovesti do nesagledivih posledica.

Poslanica Demokratskog fronta Dr Vera Bulatović