Mjesec poslije ulaska predstavnika dijela opozicije (URA, SDP i Demos) u rekonstruisanu vladu Mila Đukanovića, učinak novih ministara negativno ocjenjuje Predrag Bulatović, funkcioner Demokratske narodne partrije Demokratskog fronta, ističući da ono što su uradili Ranko Krivokapić, Žarko Rakčević i Miodrag Lekić nije put kontrole izbora, već učvršćivanje pozicije aktuelnog premijera.

„Demokratski front je u cijeloj ovoj priči od početka bio jasan, ukazujući na to šta donosi rekonstruisana vlada. Uz sve već ranije rečeno, sada dodajem i to da Vlada još nema ministra poljoprivrede, jer je prethodni samo poslije sedam dana podnio ostavku. Drugo, deset dana od njene rekonstrukcije, 28. maja, bilo je nužno da se po takozvanoj dubini i širini postavi dvesta kadrova ove trojke, ali kao što vidimo do danas ih je postavljeno samo oko 80. Kako će onda da vrše kontrolu rada Vlade, kada nijesu sposobni da svoje kadrove postave na mjesta koja im pripadaju? Još se čeka kadar za funkciju generalnog sekretara Agencije za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Bulatović za „Novosti“.

Bilo je najava da će se spriječiti tzv. duplo glasanje. Šta je urađeno?

„To je za nas u DF jedno od ključnih pitanja, ali se o njemu ništa ne govori i ne radi. Sve to je dokaz da su Demos, URA i SDP u Vladu ušli isključivo iz stranačkih interesa. Znamo da SDP to čini zbog udomljavanja jednog broja kadrova, URA da bi realizovala ekonomske interese svog lidera. Najveće iznenađenje je bivši predsjednik DF-a Miodrag Lekić, koji je, neshvatljivo, direktno pružio ruku DPS i Milu Đukanoviću. Sve to je uticalo na to da se politička kriza ne rješava, nego produbljuje.“

Krizu pojačava pitanje članstva u NATO. Najavljena je i nova rezolucija u parlamentu. Je li to opravdano?

„Skupština Crne Gore je u septembru izglasala rezoluciju o NATO s ciljem da se izdejstvuje pozivnica u vojni savez. Ova rezolucija ista je kao prethodna i po mom mišljenju je nepotrebna. Njena uloga je da uoči NATO samita pokaže, navodno, opšte raspoloženje u Crnoj Gori, ne bi li se ubrzao proces ratifikacije protokola o pristupanju od strane zemalja članica. Mi u DF uočavamo da je forsiranje rezolucije pokušaj da se pokaže kako širenje NATO nije zaustavljeno i da je ona prijeteća poruka Rusiji, zbog čega Moskva ne gleda blagonaklono na ovakvo ponašanje Crne Gore. Parlamentarna većina tim forsiranjem destabilizuje državu, jer je većina njenih građana i dalje protiv članstva u Alijansi.“

Šta bi onda bilo najcjelishodnije uraditi?

„To je dogovor da se odluka o eventualnom učlanjenju u NATO donese na referendumu. Sve drugo je rizično i konfliktno.“