S obzirom na to da u Crnoj Gori od sva tri resora vlasti, zakonodavne, sudske i izvršne, nijedan nije samostalan, a svaki je u direktnoj funkciji režima, nije ni čudo što ni Ustavni sud ne želi da se miješa u svoj posao.

Sve poluge vlasti u Crnoj Gori već tri decenije su u rukama jednog istog političara, i zato predstavljaju naličje samih sebe. Upravo po tom sistemu i u Ustavnom, kao i ostalim sudovima, imamo selektivnu pravdu i selektivne prioritete, pri čemu se devastiraju pravo i pravna država Crna Gora.

Položaj obespravljenih majki, naravno, nije prioritet za Ustavni sud, jer su njegovi prioriteti već odavno poznati, a svode se na ispunjavanje naredbi iz vrha režima. Zato je i Ustavni, kao i svi drugi sudovi u Crnoj Gori, samo obični servis vlasti, pa prima naloge šta i kako da procesuira.

Uz odsustvo elementarnih pravila humanosti, Ustavni sud zato i ne haje za muke i patnje majki koje protestuju na ulicama, što je slika odnarođenog i bezdušnog režima, koji ima razumijevanja samo za svoje procese, poslušnike i tajkune.

Crna Gora odavno nije bila u ovako otvorenoj diktaturi vlasti, pritiscima, montiranim sudskim procesima i progonima. Svjedoci smo hapšenja nevinih ljudi, lova na “državne neprijatelje”, ataka na slobodnu misao i obespravljene građane, u ovom slučaju i na oštećene majke s troje i više djece.

Ustavni sud nastavlja i stav Duška Markovića, premijera koji i ne haje za patnje majki Crne Gore, bez imalo ljudskog osjećaja za njihove nevolje, bdenja i fizičke muke po kiši i hladnoći ovih dana u Podgorici. Ali će se sve to jednog dana vratiti režimskim moćnicima.

Na kraju se treba zapitati da li iko od režimlija ima imalo osjećaja sramote zbog položaja ugroženih majki, ili se prije svega prema njihovim patnjama svi oni odnose s prezirom i nipodaštavanjem.