Piše: Jovo Pejović, potpredsjednik DNP
Kada se neko kamenom baci na budućnost države, to se u Crnoj Gori odvajkada nazivalo samouništavanje. Neozbiljno je o velikim pitanjima istorije i budućnosti jedne države donositi diletanske odluke, a još gore kada u tim odlukama neposredno odlučuju diletanske ličnosti. Iritira sve ono što se posljednjih mjeseci dešava na političkoj sceni Crne Gore.
Zaštitnici jedne odnarođene vlasti decenijama jašu na grbači opljačkanog i umornog naroda i koriste mržnju da manipulišu građanima, kao što su to činili njihovi ideološki očevi kada im je to odgovaralo, sve po dnevno marketiškoj potrebi. Odlučujuću ulogu u kreiranju novih procesa očigledno nemaju interesi građana, već dobro poznatih centara moći van Crne Gore, po čijim notama sviraju i djelovi nove vlasti ne sluteći da će takvo ponašanje Crnu Goru uvesti u nove probleme, a da će njih narod smjestiti na smetlište istorije. Valjda je svima jasno da bivša vlast pričom o ugroženosti Crne Gore od Srbije i Rusije skreće pažnju javnosti sa njihovih decenijskih promašaja koji su nas doveli do samog dna, ali i sa neminovnog pokretanja pitanja odgovornosti za krađe i kriminal koje su obilježile sve decenije njihove vladavine.
Što su rezultati Đukanovićeve vladavine? Nezavidna, skoro bezizlazna finansijska kriza, rasprodata nacionalna dobra, plima šovinizma koja se ogleda u mržnji, netoleranciji i agresivnosti prema svima koji ne misle kao oni, nerazumne privilegije date pojedincima, servilna poslušnost prema Zapadu i mnogo toga još. Da imaju imalo časti i poštenja, sve one javne ličnosti koje su uhvaćene u malverzacijama, a nalaze se ili su se nalazile na važnim državnim i partijskim funkcijama, trebalo bi da odu i zaćute za vijek vjekova. Časnim ljudima se na licu i po glasu osjeti nelagodnost zbog i najmanjeg grijeha kojeg nose na duši.
Danas se politika isključivo zasniva na lažima – ko uverljivije laže, taj ima veću mogućnost da uspije. Na Zapadnom Balkanu se umjesto mostova saradnje uporno održavaju stari i podižu novi zidovi mržnje. Zato je borba sa predrasudama teška, ali od nje ne treba odustajati. Crna Gora je prelijepa zemlja. Šteta što su na njenom čelu bili nesposobnjakovići, demagozi, populisti, kriminalci, diktatori, diletanti i poslušnici otuđeni od naroda. Zato su kleptomanija, podmićivanje, zastrašivanje, ucenjivanje, špijuniranje, sluganstvo, podjele, mržnja i neznanje doprinijeli da smo danas pogubljeni u vremenu i prostoru. Narod je 30. avgusta poslao jasnu poruku kakvu Crnu Goru želi.
Da li su je političari razumjeli, nijesam siguran. Neki su brže bolje potrčali da se dodvore mentorima izvana, umjesto da izađu u susret građanima koji su im dali povjerenje. Politikom „čas ovako, čas onako“ ne stiže se daleko. Stajati mirno pred moćnicima izvana a iživljavati se nad svojim glasačima je svojstveno odnarođenim vlastima. Nema dobrih ministara u Vladi, ako se ćuti na one stvari koje kompromituju izbornu volju, kao što i u koaliciji „Za budućnost Crne Gore“ ne treba ćutati na ispade pojedinaca koji su bili konstituenti koalicije, ako su oni u suprotnosti sa dogovorenom politikom i ako se njima ruši koncept zajedništva. Nijedan lični interes, a moramo priznati da ih ima, ne može biti važniji od temeljnih zadataka koje smo zajedno postavili kao cilj.
Ako dozvolimo da se neki pojedinci po DPS matrici počnu snalaziti, treba brzo očekivati da će oni prvi odustajati od poštovanja izborne volje građana čijom su zaslugom danas tu gdje su. Zato u pamet se novi ministri i nova izvršna vlasti. Nijeste vi popili svu pamet ovoga svijeta. Ima Crna Gora puno mudrijih i hrabrijih od vas kojima nije pružena šansa. Vi koji ste se prilikom izbora na ministarske funkcije zakleli da ćete „raditi pošteno, tako vam Bog pomogao“, ne zaboravite da Bog sve gleda. Ko se od Boga ogriješio nije slavno završio, bilo da nosi mantiju ili ministarske odore.
