(Stav) Dragan Bojović: Quo vadis?

(Stav) Dragan Bojović: Quo vadis?

Gospodar nije umjetnik, premda bi, sudeći prema njegovim izjavama, volio da se po koji pravoslavni hrišćanin samozapali pred njegovim očima.

Sila akcije jednaka je po intenzitetu sili reakcije; istog su pravca, ali suprotnog smjera”, Isak Njutn

Nije gospodar prvi koji kreće u gonjenje vjernika i Crkve Hristove. Bilo je takvih nesrećnika mnogo u istoriji. Spomenuću samo najraniji rimski period, kada se Crkva tek vaspostavljala i kada su je takođe gonili moćni vlastodršci onoga vremena, poput: Nerona, Domicijana, Trajana, Dioklecijana, Julijana Otpadnika…

Od svih tih živopisnih likova nekako se najviše izdvaja upravo Neron, veliki „umjetnik“ i „bog“, u šta je sebe samog promovisao, tražeći adoraciju i apsolutnu pokornost svojih podanika. Pojava hrišćana u Neronovoj narcisoidnoj percepciji ugrožavala je njegove sopstvene božanske aspiracije i, paradokasalno, podsticala patološke „umjetničke performanse“ ovog tiranina, koji je volio da gleda razapete hrišćane kako gore u njegovom vrtu, kao ljudske buktinje. Ne treba, naravno, posebno podsjećati da su hrišćani tada lažno optuženi za spaljivanje Rima, te da je car piroman sam naredio da vječni grad gori, kako bi utažio još jednu od svojih pervertiranih „umjetničkih potreba.“

Gospodar nije umjetnik, premda bi, sudeći prema njegovim izjavama, volio da se po koji pravoslavni hrišćanin samozapali pred njegovim očima. Gospodar nije pjesnik, ali mu, poput Nerona, godi kada mu se dvorska svita poltronski dodvorava, udjeljujući mu pohvale i „lovorove vijence“ za djela koja su, po državu, devastirajuća i pogubna. Gospodar još nije sebe proglasio bogom, mada potajno računa da će mu njegova „partijska crkva“ nesumnjivo obezbijediti neku vrstu deifikacije. Gospodar, takođe, umije da optuži druge za „požare“ koje sam potpiruje, denuncirajući i progoneći svoje političke neistomišljenike. Gospodar nadasve voli novac, i njegova jedina iskrena ljubav je prema imovini: tuđoj, kao i svojoj.

„Tašto je tražiti više kada je i manje dovoljno,“ propovijedao je Vilijam Okam. Ovo heurističko načelo, poznato kao „Okamov brijač“, podrazumijeva da u slučaju više objašnjenja neke pojave, treba izabrati ono sa najmanje neophodnih pretpostavki. Dakle, ako ugledate kradljivca na licu mjesta sa plijenom u ruci, nećete mu povjerovati kako je krađu izvela vanzemaljska civilizacija u paktu sa masonima, već ćete izabrati jednostavnije i očiglednije tumačenje.

Zašto bi neko kretao na crkvenu imovinu? Zbog svjetske zavjere?! Pritvornih planova Zapada gdje je pravo svojine svetinja?! Ili su na sceni jednostavniji, čisto lukrativni motivi vlasti čija je jedina ideologija oduvijek bila samo lično bogaćenje.

Postoje prirodni zakoni koje se ne mogu ignorisati, ma koliko u nekom trenutku izgledalo da smo kadri „uzletjeti“, oprhvani pohlepom i gramzivošću. Materija, ako je u pokretu, teži da se i dalje kreće, kaže Njutnov zakon inercije, kao što gospodar teži i dalje da „stiče“ i ne može se nasititi, osim ako ga u tome spriječi neka spoljna snaga.

Svaka akcija podrazumijeva reakciju, dodaje već citirani treći Njutnovo zakon, i onaj koji je ugrožen, kome se odriče pravo, ne samo na imanje, već i na postojanje, prinuđen je na neki način da se brani, jer je „odbrana s životom skopčana.“ Načini odbrane su različiti i zavise od okolnosti, kao i od duhovnog stanja onog koji nasrće, i onog koji se brani. Ne suprostavljaj se gruboj sili istom mjerom, već „stoj smjerno“ i izdrži, ne bi li grubost samu sebe porazila.

Važno je da se moćnik uplaši grijeha i mržnje u sebi, kako bi se razotkrili do kraja i užasnuli ga. Ali šta ćemo s onima koji se ne plaše da krenu ni na najveće svetinje?

„Ove su stvari poput vjetra: imovina, slava, život i mladost,“ govorili su Rimljani. Postoji anegdota da se Broz jednom požalio sovjetskom ambasadoru kako ga starost sustiže i kako i vječni, nažalost, moraju umrijeti. Jedan od tadašnjih crnogorskih rukovodilaca, koji je prisustvovao razgovoru, posebno se uznemirio zbog ovih riječi, pa je bolno uzviknuo: Druže Tito, dozvolite da ja umrem umjesto Vas! Neograničena moć opčinjava, ali ni moć, ni sila, ni udvorička posvećenost poklonika, nijesu Brozu produžili trajanje.

Uzimajući, dakle, u obzir prolaznost ovozemaljske sile i života, ko je dakle bezuman da danas krene na Crkvu Božiju? Quo vadis? (Kuda ideš?) – može se, iz jedne obrnute perspektive, postaviti pitanje današnjim progoniteljima Crkve. U vremenu kada civilizacije prepoznaje dignitet i nepovredivost svih tradiranih vjera, bio agnostik, teista ili ateista, ko je spreman da se zalijeće na Crkvu Božiju? Osim ljudi sužene dioptrije i nizvodne pameti, za koje svetost, koju svode na „kulturno dobro“, nije u dosegu njihove materijalističke percepcije.

Kada umrem, sahranite me sa licem prema dolje! – govorio je Diogen iz Sinope.

Zbog čega? – pitali su ga sugrađani.

Jer će se jednog dana, odgovorio je Diogen, sve okrenuti naopako.

Bojović: Kaštig

Bojović: Kaštig

Da nijesu svojevremeno uvedene sankcije, možda Milo ne bi započeo šverc cigareta (i svega ostalog), pa ne bi bio ucijenjen, pa nam danas neprijatelji ne bi kuću uređivali. Ili da nije onda Aco govorio pred Skupštinom (učestvujući u klasičnom državnom udaru), možda Milo nikada ne bi postao premijer, pa danas ne bi morali da branimo svoje pravo na vjeru i molitvu od njegovog političkog bezumlja. Da smo mi bolji, možda bi svima bilo bolje… Da nas ima…

Dragan Bojović: Uvo na međi

Dragan Bojović: Uvo na međi

U Crnoj Gori doduše ima i onih koji od ovog inače unosnog zanimanja ne ostvaruju nikakvu korist za sebe, osim psihološkog samozacjeljivanja kompleksa i pokušaja sebeuzdizanja, želje da se postane „važan“ u društvu, da se pripada klanu, sferi uticaja, da se ma kako artikuliše sopstvena uloga.

Bojović:  Laž

Bojović: Laž

Ono što se u Crnoj Gori, međutim, teško ili nikako ne oprašta, uprkos prethodno naglašenoj političko-etičkoj „fleksibilnosti“, jeste ako vođa, koji po pretpostavci treba čvrsto i „muški“ da stoji iza svojih dobrih ili manje dobrih riječi i djela, bude uhvaćen u sopstvenim lažima.

Бојовић: Опозиција се ујединила, политички крај диктатуре је близу

Бојовић: Опозиција се ујединила, политички крај диктатуре је близу

„Силом се, међутим, а то свједочи цјелокупна политичка историја, не може дуго опстати на власти. Опозиција се ујединила, грађани су се ујединили, политички крај диктатуре је близу. Отуда је страх власти разумљив, али се својим нервозним и усплахиреним реакцијама свакако неће избавити од промјена које ће ускоро неминовно услиједити„, каже Бојовић

Потпредсједник ДНП-а у Москви: Бојовић на форуму Словенске академије наука

Потпредсједник ДНП-а у Москви: Бојовић на форуму Словенске академије наука

–Потпресједник ДНП-а Драган Бојовић је у склопу посјете Русији присуствовао је свечаности у Кремаљском дворцу која је организована поводом обиљежавања 10 година од устоличења патријарха московског и све Русије Кирила, саопштили су из ове странке

Бојовић учесник Међународног форума Словенске академије наука у Москви

Бојовић учесник Међународног форума Словенске академије наука у Москви

Овај значајни форум, на којем ће Драган Бојовић говорити, организован је на тему: „За јединство Европе. Како обновити узајамно повјерење?“. Бојовић је позван и на заједнички скуп Међународне Словенске академије. Први дио скупа одржава се 31. јануара у Државној думи парламента Руске Федерације, а истог дана наставља са радом у Кремљу поводом јубилеја Руске православне цркве

„Čestitka“ Bojovića za „epohalne“ domete premijera Markovića

„Čestitka“ Bojovića za „epohalne“ domete premijera Markovića

Naravno, DNP ne zaboravlja ni da će Đukanović sa svoje strane učiniti i dodatne napore da raskrčmi crnogorsku obalu svojim sumnjivim kompanjonima, za kojima se raspisuju međunarodne potjernice. Tako će učinak premijera i predsjednika biti zaokružen, pod uslovom da su u međuvremenu ipak postigli dogovor ko je glavni, kao i oko harčenja državnog kolača Crne Gore, kao lakog plijena za režimske lovce na bogatstva, od kojih je ponešto još i ostalo nepodijeljeno.

Bojović: Pokoj duši preminulom Mekejnu, ali će ovaj američki “politički jastreb” ostati upamaćen kao veliki zagovornik rata

Bojović: Pokoj duši preminulom Mekejnu, ali će ovaj američki “politički jastreb” ostati upamaćen kao veliki zagovornik rata

Aktivno je podržao separatistički pokret na Коsovu i Metohiji i među prvima je podržao proglašenje “nezavisnosti” Kosova. Za to je nagrađen izdašnim donacijama Albansko –američke građanske lige kojom je sponzorisana njegova kampanja. Učestvovao je u kreiranju ISIL-a, što ga čini odgovornim za smrti miliona ljudi širom svijeta. O tome svjedoči i sastanak sa vođom Islamske države prilikom posjete sjeveru Sirije u maju 2013 godine. Prema tome,  reći za nekoga da je zagovornik mira i ljudskih prava, a koji zapravo podržava teroriste i terorističke napade širom svijeta, dok je za mirne demonstrante u SAD-u govorio da su ološi i protvnici države je zaista iskrivljeno stanje stvari.  Možda je najbolju definiciju o bivšem senatoru Džonu Mekejnu dao upravo predsjednik SAD Donald Tramp koji ga je optužio da koristi svaku priliku da izazove treći svetski rat.

Izdaja

Izdaja

U sadašnjem globalističkom društvu pojam „izdajnik“ je prokažen i suvišan, barem tako ukazuje dominantna korporativna svijest. Ako svi, kao atomizovani potrošački subjekti, pripadamo jednom univerzalnom svjetskom tržištu, ako se kao individue i potrošači neposredno vezujemo za ono najopštije, onda što god uradili svojoj zemlji, svom narodu, ili svojoj ženi (supružiku), kome god ih prodali ili izdali, taj čin nema nikakvu moralnu težinu, jer kao građani svijeta ne pripadamo nigdje, nismo vezani za pojedinačno, nemamo obavezu prema bilo kojoj konkretnoj zajednici, da bismo je mogli iznevjeriti.

ДРАГАН БОЈОВИЋ, носилац листе: „Народна коалиција – Часно за Даниловград – Демократска народна партија,  Социјалистичка народна партија, Југословенска комунистичка партија Црне Горе“

ДРАГАН БОЈОВИЋ, носилац листе: „Народна коалиција – Часно за Даниловград – Демократска народна партија, Социјалистичка народна партија, Југословенска комунистичка партија Црне Горе“

Народна коалиција – Часно за Даниловград – ДНП, СНП и ЈКП ЦГ настала је у условима дубоке моралне, политичке, економске и социјалне кризе државе, друштва и грађанина, са намјером да створимо услове за развој Даниловграда, као слободног, демократског и просперитетног града, града солидарности, наде, толеранције и културе. Коалиција ове три партије у Даниловграду је природна по програмима и досадашњим политичким и акционим опредјељењима и пракси. ДНП и СНП имају снажну партијску инфраструктуру и једно старо – ново кохезионо јединство које, заједно са ЈКП ЦГ,  несумњиво доноси квалитет више и већ је наишло на веома позитиван одјек међу бирачима у Даниловграду.

Bojović: Prije kiše

Bojović: Prije kiše

Uvijek je bilo onih koji su sudili oslanjajući se isključivo na kaprice i prohtjeve šefa režima, ali čini se nikad ovako traljavo, brutalno, sramno. Robert Muzil nam je u svom „Čovjeku bez svojstava“ dao pogodnu dijagnozu za takvo stanje stvari, nazivajući ga „kakanija“. Ovdje nije riječ samo o poziciji u kojoj je degradirano društvo, institucije, država, već i pojedinac. Jer odsustvo reda u državi emanira nered u duši građanina, i vice versa.

Bojović: Iščekujući varvare

Bojović: Iščekujući varvare

Svako ko milicijom pokušava da zaštiti sebe i ustavni poredak  od svog naroda koji štrajkuje – doživjeće siguran krah.“ (Milo Đukanović, Žuta greda, 1988.) 

Hoće li se kandidovati? Otac nacije. Obnovitelj tekovina. Najviši sin naših naroda i narodnosti.

Hoće li nas opet povesti svojom premudrom rukom? Sa skupocjenim satom. Preko Atlantika.

Hoće li nas, onako dalekovid, trijumfalno uvesti u američki Koloseum, zajedno sa kečerima i starletama?

Hoće li nas iznova učiti demokratiji i vladavini prava? Taj kauboj. Bastadur. Sa Divljim zapadom u srcu. Bacajući pokajnički pogled ka Karpatima pritom.

Hoće li nas voljeti, opet, naš košarkaš „pobjedničkog duha“? Oslobodilac. Plemenik. Kralj među tajkunima i tajkun među kraljevima.

Zašto se ne kandiduje? Možda nam je nešto zamjerio? Da nije onaj Filip moleći ga pretjerao, pa se sramežljiv iz skromnosti snebiva? Da se nije Duško odmetnuo? Da nije što Pens ili Kurc, ne bilo primijenjeno?

Njegova kandidatura je jedino svjetlo na kraju tunela, poslednja dionica auto puta, najviša retorička forma socijalnih davanja.

Ako Ga ne predlože, ili se On, sačuvaj Bože, ne prihvati, ne vrijedi ni glasati. Jer glasanje je lični, takoreći intiman čin, kao poljubac ili preljuba. Kako varati, ako On, majstor izbornih prevara, nije u igri?

Šta bi činila cijela vojska kibicera i doušnika bez njega kao kandidata? Za koga bi očijukali, nadzirali, ucjenjivali? Sa čime bi izašli pred Roćena, Katnića, Pažina „i pred druge srpske vitezove?“

Zašto nas muči? Koga da očekujemo „ovdje na agori“, ako Njega nema? Hamlet kaže: „spavati, spavati“, ali kako da usnimo bez vođe i kormilara. Demokratičnost je ionako čist avanturizam, suvišna sloboda izbora, proceduralna shizofrenija.

Ako neko trči ne gledajući kuda ide i ne znajući kako glasa,  treba odnekud doći i uloviti ga. Kao onaj „lovac u žitu.“

Gdje si, naš lovče? Ima dana koji nisu trebali svanuti. Zar da nas ostavi naš Kum, naš hajduk, naša Britva? Sublimacija naše gorštačke razobručenosti.

Bez ubjeđenja, bez sistema i ideologije, oslobođeni od svega i prijemčivi za sve, kadri da usvojimo ćud i kaprice svake vlasti, bez tebe poput Don Kihota jurišamo na vjetrenjače. Blažove. Pardon, Acove.

Dokle ćeš nas držati u neizvjesnosti? Evo, usplahirila se opozicija. Predlaže. Prijeti. Kao članovi tvoje partije  i nedogmatična bića, uvijek spremna na kompromise, skloni smo padu. Ne dopusti da pokleknemo u ovoj groznici iščekivanja.

Vrati se, Šefe! Dođi iz Dubajia. Sa Briona. Iz penthausa.  Dođi i kandiduj se!  Onako visok i vječno mlad. Sa svojim organizovanim kriminalnim  grupama.

Dođi svojima!

Jer, „varvari“ svakako „ne čekaju na granicama. Oni već dugo nama vladaju“ (Alasdair Macintyre).

 

Vijesti

Bojović: Ko se topi, za pjenu se hvata

Bojović: Ko se topi, za pjenu se hvata

„I uprkos Vašim katastrofalnim učincima u vođenju Opštine koju ste zadužili toliko da ni naši unuci neće uspjeti da se oslobode dugova koje ste svojom ‘mudrom razvojnom politikom’ proizveli, Vi bez ikakvih skrupula optužujete mene i opoziciju da nam fale ideje i pregalaštvo!? Od Vašeg pregalaštva i ‘bastadurstva’ boli glava i našu djecu.

Dragan Bojović: Koliko nudite trgovci glasovima?

Dragan Bojović: Koliko nudite trgovci glasovima?

Ne samo da iz kabineta predsjednika opštine Danilovgrad ne spore da vrše nezakonita preidizborna zapošljavanja i  kupovinu glasova, već i meni lično u svom regovanju javno nude posao, vjerovatno pod uslovom da prestanem da ukazujem na nepotizam, klijentelizam i političku korupciju koju bahato sprovode, rekao je Dragan Bojović, predsjednik OO DNP-a u Danilovgradu, u odgovoru na reagovanje iz kabineta predsjednika Opštine Danilovgrad.

Pa, koliko nudite gospodo trgovci glasovima?

S obzirom na reference koje posjedujem, ne možete iznaći te pare i ta  lažna obećanja kojim biste me mogli kupiti.  Ni mene, ni većinu građana Danilovgrada koje svih ovih godina vaše jednopartijske i policijske  torture nijeste uspjeli ni kupiti, ni uplašiti.

I u toj vašoj političkoj osionosti i beskrupuloznosti, imate hrabrosti da DNP  optužite za porodično-kumovsko zapošljavanje?! Vi, koji ste od zgrade opštine, čast izuzecima, napravili dom za zbrinjavanje vaše  djece  i djece vaših rođaka. Toliko ste članova najužijih familija zaposlili u opštinskoj administraciji da bi vam bilo lakše da, kako kaže jedan moj opozicioni prijatelj, radite od kuće –  barem bismo uštedjeli na opštinskim računima za struju.

I sve to u uslovima kad ste uništili danilovgradsku privredu, kad je dug opštine, barem onaj za koji se zna, preko pet miliona eura,  kad novoplanirani DPS stručnjaci moraju da rade stojeći u opštinskim kancelarijama, jer zbog viška zaposlenih u administraciji nemaju gdje ni stolicu da postave.

Hoćete li u opštini opet da organizujete polaganje ispita o trošku građana, te ubrzane dopunske kurseve kako biste doškolovali vaše pojedine DPS „kadrove“ koje tobože zapošljavate zbog njihove „stručnosti“?

Politički rad u kabinetu predsjednika opštine Danilovgrad odavno je poprimio Orvelovski profil, pa se neznanje prikazuje kao moć, ropstvo kao sloboda, a zadovoljavanje najbanalnijih ličnih potreba kao pregalaštvo za dobrobit Danilovgrađana. To je tzv. DPS sindrom hipertrofiranog, debelog ja koje neprestano raste, goji se, popunjava sav prostor oko sebe, i kao takvo od sebe više ne može da vidi ništa drugo, štaviše smatra da opština i država i svi drugi građani i postoje samo zato da bi ispunjavali njihove sebične interese.

Otuda, iz kabineta predsjednika OO DNP poručujemo da stojimo kao prepreka i kočnica sebičnim interesima čelnika danilovgradskog DPS-a. Neće Brano Đuranović mjeriti kvalitet članovima DNP-a na namještenim oglasima koje raspisuje na jedan dan.

DNP će u zgradu SO Danilovgrad ući kao nova vlast, za koju će nas birati, ne Milo i Aco Đukanović, već naši sugrađani kako bi se konačno politički oslobodili vas, vaše korupcije, vašeg nepotizma i klijentelizma, vašeg političkog podaništva i poltronstva koje je od nekad lijepe i perspektivne  varoši napravilo ekonomsku i kulturnu marginu i pustoš.

I ne brinite se vi o rasipanju glasova u opoziciji. Mi ćemo se sa svojim kolegama iz opozicije lako dogovoriti. Bolje se postarajte o tome kuda ćete vi, kad se vaši lideri i politički mentori dosele na teritoriju naše Opštine, tu nedaleko, u Spuž. Danilovgrad će za rukovodstvo DPS-a, kako bi rekao vaš predsjednik Filip, doista postati „grad iz kojeg se ne odlazi“  – puno, puno godina.

 

IN4S

Bojović: Uoči Dana Opštine Danilovgrad nova predizborna zapošljavanja

Bojović: Uoči Dana Opštine Danilovgrad nova predizborna zapošljavanja

Da je predsjednik opštine Danilovgrad „kadar stići i uteći i na strašnom mjestu postojati“ dokazuju najnoviji oglasi za posao koji su nedavno raspisani u ovoj lokalnoj upravi, saopštio je predsjednik OO DNP Danilovgrad Dragan Bojović.

Naime, uprkos evidentnog viška zaposlenih u lokalnoj administraciji, uprkos činjenici da u opštinskim kancelarijama više nema mjesta ni za saksiju sa cvijećem, a kamoli za živo čeljade, uprkos višemilionskom kreditnom zaduženju opštine, odnosno njenih građana koje uglavnom i služi da bi se podmirile potrebe ove Branove DPS vojske, uprkos nalazima Upravne inspekcije o nelegalnosti zapošljavanja u opštini, te da se ljudi ‘s koca i konopca0 , bez stručnih referenci i kvalifikacija, promovišu u stručnjake, činovnike i načelnike opštinskih službi, uprkos dakle otvorenim zloupotrebama, klijentelizmu, nepotizmu i političkoj korupciji, Brano je odlučio da uhljebi još desetak DPS kadrova,“ napomenuo je Bojović i dodao:

„Dakako, riječ je o njegovim rođacima, kumovima, prijateljima i prijateljima njegovih prijatelja, jer čak ni bliski rođaci ne glasuju Branov opšinski ‘drim tim’ samo zbog krvnog srodstva, već primarno zbog mjesečne apanaže i finansijske satisfakcije koje im dobri Brano nesebično udjeljuje.“

Među novim opštinskim ekspertima otkupljivači ličnih karata i utjerivači glasača

„Među ovim novim opštinskim ekspertima koji će ‘u znoju lica svog zarađivati hljeb svoj’ naćiće se negdje mjesta i za otkupljivače ličnih karata, te utjerivače glasača preko fleksibilne naplate opštinskih taksi i drugih raznih računa i dugova, jer se ovim zaslužnim izbornim kadrovima i njihovim porodicama mora obezbijediti finansijaka sigurnost i dalji nesmetan rad,“ istakao je predsjednik OO DNP i naglasio:

„Sva ova partijska zapošljavanja Brano, naravno, ne vrši u toku predizborne ćutnje, već se mudri Brano rukovodi onom starom narodnom ‘ko rano rani, četiri glasa grabi’, pa ova svoja galantna ‘dobročinstva’ sprovodi u vrijeme svečarske atmosfere uoči Dana opštine, kada je pažnja građana atakovana šminkanjem grada, krpljenjem desetkovanih ulica i asfaltiranjem čak čitavog jednog kilometra seotskog puta koga su inače svojim prilozima uglavnom finansirali sami mještani.

Obuzet valjda ovom ekstatičkom pretprazničnom atmosferom, Brano je, svjesno ili nesvjesno, nedavno učinio jedno zaista dobro djelo, šaljući svog ‘malog od palube’, potpredsjednika opštine Zorana Boškovića, da postavi kamen temeljac za izgradnju novog Hrama u Bjelopavlićima.

Iskreno nas raduje činjenica da su se Brano, Zoki i ostali, koji su se između ostalog devet godina predano borili da Hram u Bjelopavlićima ne bude izgrađen, nakon dugih lutanja vratili u naručje majke Crkve. Nikad nije kasno pokajati se!

Još kada naš dragi predsjednik Filip, za koga se inače u kuloarima šapuće da je blizak Mitropoliji, na predstojećoj svečanoj sjednici afirmiše i blagoslovi ovogodišnje uspjehe danilovgradskih DPS menadžera i mehaničara, vjerujemo da će i stotine drugih DPS opštinara pohitati da se vrate svojim korijenima, ‘na radost i polzu svekolikog otečestva’.“

IN4S

Bojović: Perestrojka

Bojović: Perestrojka

A tu je i paronoidno, bajkovito – tolkinovski lansirana propaganda zapadnih službi o tzv. ruskoj ili, šire, istočnoj prijetnji kojoj se maleni crnogorski Hobiti na vlasti odlučno suprotstavljaju. Možete li zamisliti Mila kao Froda, a Milivoja (Katnića) kao Pipina Tuka kako se uz pomoć Gandalfa (Bebe Popovića) hrabro oslobađaju „ruskog prstena.“ Negdje u Mordoru. U „plamenom jezeru.“ Između Srbije i Albanije…

Bojović: Turisti i kauboji

Bojović: Turisti i kauboji

Da nije naših leđa preko kojih se sve prelama, da nije sadašnjih preko pet miliona duga i novih zaduženja koja iz godine u godinu strmoglavo rastu, „kreativnost“ lokalne vlasti u Danilovgradu mogla bi da bude čak i uveseljavajući prizor. Zamislite kad se Branislav Đuranović sa saradnicima (Brano & Company) počne hvaliti svojim strateškim razvojnim poduhvatima: te posjetio „farmu kokošaka“, te presvukao asfaltom kilometar puta, te ponovo obećao izgradnju kolektora, te usvojio projekat podvožnjaka, te zaobišao farmu magaraca.

U svoj toj užurbanosti koja krasi Branov „drim tim“ desi se mnogo nelegalnih zapošljavanja u opštini, odobre se krediti i uvećaju zarade „dobrim igračima“, otpišu računi za struju i vodu najvjernijoj publici, časte odani fanovi, ali sve je to takoreći „u žaru borbe“ i beskonačnoj želji da „Montenegro bude vječan.“
U tom, dakle, kreativnom pustošenju koje se nastavlja svih ovih godina, razorena su sva preduzeća i fabrike, devastirana cjelokupna ekonomija, uništena poljoprivreda, nema investicija, ali DPS kompanija i dalje posluje, doduše na kredit koji ćemo mi za njih vraćati. I onda Brano kaže da smo „najuspješnija opština“ (kakve li su tek druge) sa „stopom nezaposlenosti ispod državnog prosjeka“?! Jer su, čast izuzecima, u opštinskoj administraciji zaposleni svi mogući rođaci, prijatelji, kumovi. Jer je riječ o apsolutno lojalnim kadrovima, bez kvalifikacija, koji su okupirali opštinske službe gdje, dakako, nije uspostavljena elementarno pristojna i opravdana sistematizaciji radnih mjesta.
Otuda ne treba da nas čudi što se u toj i takvoj rodbinsko-prijateljskoj Branovoj kompaniji mijenjaju statuti i pravilnici kako bi se, kao u slučaju Turističke organizacije (TO), za direktora uhljebio čovjek koji ne ispunjava uslove za obavljanje te funkcije. Isti je, međutim, veoma revnostan pri naplati „reketa vjernicima“, eufemistički nazvanog „izletnička taksa“ kojom se globe grupe hodočasnika prilikom njihovog obilaska svetilišta u Bjelopavlićima. Nedavni incident u kome je službenik TO na revolveraški način, ne pokazujući legitimaciju, onako kaubojski, začekao autobus sa vjernicima iz Hercegovine svjedoči o poslovnoj filosofiji lokalnih turističkih djelatnika. Umjesto da osmisle ponudu i sadržaje koji bi zadržali vjerske turiste i time doista pomogli ekonomskom razvoju opštine, lokalni rukovodioci TO drže se stare, utabane DPS logike: „Naplati, prisvoji, privatizuj, a ne ulaži ništa!“ Uostalom, „reket vjernicima“ je jedina nova privredna djelatnost koju je DPS vlast uspjela da razvije za sve ove godine vladavine u Danilovgradu.

OO DNP Danilovgrad: Građani se nijesu uplašili nasilja režima, članstvo partije u konstantnom porastu

OO DNP Danilovgrad: Građani se nijesu uplašili nasilja režima, članstvo partije u konstantnom porastu

Na sjednici je sa zadovoljstvom konstatovano da Klub mladih DNP-a u Danilovgradu već broji preko 40 članova, da se članstvo partije konstantno uvećava, što svjedoči o tome da se slobodni građani nijesu uplašili nasilja režima, već naprotiv još odlučnije podržavaju DF u borbi za demokratsku, prosperitetnu i pravednu Crnu Goru.

Bo­jo­vić: Nemaju za plate, a glume mecene

Bo­jo­vić: Nemaju za plate, a glume mecene

To, me­đu­tim, ne spre­ča­va lo­kal­nu vlast da jed­nu od op­štin­skih uli­ca na gugl ma­pa­ma upi­še kao Uli­cu Kr­sta Zr­no­vog Po­po­vi­ća, kan­di­du­ju­ći Da­ni­lov­grad za dru­gi za­vi­čaj ove isto­rij­ske lič­no­sti. Iz iona­ko oskud­ne fi­nan­sij­ske ka­se na­še op­šti­ne, lo­kal­na vlast je uspje­la da ne­što iz­dvo­ji za jed­nu kva­zi-isto­rij­sku TV se­ri­ju.

Bojović: Kratak pregled propadanja

Bojović: Kratak pregled propadanja

Riječ je naime o obliku vladavine u kome se, da parafraziram Andreja Lobačevskog, čitav društveni sistem urušava pod djelovanjem relativno male grupe psihopata ili sociopata koji su stekli pozicije moći. Patologija se vremenom širi na mnoštvo članova sistema, postaje uobičajeni način djelovanja, štaviše oni koji joj se opiru targetiraju se kao zaostali, nepoželjni, antisocijalni.

DPS zarađuje i na groblju

DPS zarađuje i na groblju

– Ri­ječ je o još jed­noj fi­nan­sij­skoj tran­sak­ci­ji unu­tar DPS-a, gdje lo­kal­ni čel­ni­ci omo­gu­ću­ju svom par­tij­skom dru­gu da pro­fi­ti­ra, či­me se po­ka­zu­je da za da­ni­lov­grad­ski DPS umi­ra­nje ni­je sa­mo si­gu­ran, već i uno­san po­sao.Ka­da bi se tu­ži­o­ci u Cr­noj Go­ri ma­lo vi­še dru­ži­li sa za­ko­nom, a ne sa­mo sa Bo­gom i „ta­li­kom ju­nač­kim,“ on­da bi u ovom slu­ča­ju bi­la pod­ni­je­ta kri­vič­na pri­ja­va pro­tiv ru­ko­vod­stva Op­šti­ne zbog ne­sa­vje­snog po­slo­va­nja i zlo­u­po­tre­be slu­žbe­nog po­lo­ža­ja – re­kao je Mar­ko­vić.

Bojović: Ko smije, taj i može!

Bojović: Ko smije, taj i može!

Dragan Bojović, predsjednik OO DNP izjavio je sinošnjem protestu da je u ovom političkom momentu presudno biti hrabar i istrajati do slobode nakon nove izdaje od strane tzv. opozicije. „Treba svaku njihovu laž razobličiti istinom. Na svaku novu izdaju odgovoriti demokratskim buntom. Pobuna je, kažu pjesnici, traganje za istinom, kao umjetnost ili nauka. Jedino pobuna može da nas spasi od ovog lažljivog, kriminalnog režima“, naglasio je Bojović.

Драган Бојовић: Развојни пројекти у Даниловграду – Симулације и симулакруми

Драган Бојовић: Развојни пројекти у Даниловграду – Симулације и симулакруми

„Понављање је мајка знања“, каже древна максима, коју чини се предано слиједи локална власт у Даниловграду, будући да се у плановима јавних набавки и инвестиционим „подухватима“ ове општине из године у годину понављају исте ставке и исти пројекти (уређење обале ријеке Зете, адаптација Дома културе, реконструкција и адаптација старе зграде Апотеке, итд.).