Kolumna

Zločin genocida nad Srbima kroz istoriju u kontinuitetu traje više od 2.000 godina. Rim, Vatikan, Otomanska imperija, Austrougarska, Njemačka, SAD, NATO, Hrvati, muslimani, Albanci... U velikom broju primjera koji svjedoče o genocidu nad Srbima teško je izdvojiti onaj najmonstruozniji jer su svi takvi. Svakako, danak u krvi – sakupljanje muške djece iz osvojenih hrišćanskih zemalja u Osmanskom carstvu oko 1500. godine predstavlja jedan od onih zbog kojih se ledi krv u žilama, a o čemu na maestralan način svjedoči u svom epohalnom romanu naš nobelovac Ivo Andrić.

Pravi političar je neko ko se nikada nije prodao ni iznevjerio svoje principe, ali ni principe onih koje predstavlja. To se ne bi moglo reći za one koji žele da se svima pomalo dopadnu, mijenjajući svoje stavove svakoga dana po nekoliko puta ne hajući za mišljenje onih čiji su ih glasovi doveli do vrha piramide. S njima u istoj ravni su oni koji golom silom i ucjenama žele iskoristiti tešku finansijsku krizu u kojoj se nalazi veliki broj građana da bi se dočepali vlasti. Život tjera čovjeka da se radi porodice, novca i vlastite udobnosti prodaje formalnim ili neformalnim centrima moći.

S pravom se postavlja pitanje koliko je u Crnoj Gori političara kod kojih je glupost pobijedila razum.

Da bi spriječili rušenje bespravno sagrađenih objekata u vrijeme jednopartijskog sistema, neki graditelji su na objektima isticali Titove slike. S vladavinom DPS-a počelo se s isticanjem državne zastave. Ko su ljudi koji se danas predstavljaju braniteljima Crne Gore i njene državnosti? Upravo oni koji su svoju privrženost državi iskazivali otimanjem od nje.

Piše: Jovo Pejović Dokle god naša djeca budu učila nakaradnu, bezbojnu istoriju koja u širokom krugu zaobilazi istinu i koja se prilogođava interesima političkih elita za jednokratnu upotrebu, imaćemo lažnu predstavu o nama. Ovakvom lažnom predstavom o nama nastoji se Crna Gora umotati u neprozirne velove tobožnjeg evropejstva i savremenosti, a sakriti sve ono na [...]

„Đede, osvojismo slobodu!“, oduševljeno uzviknu unuk 30. avgusta, nakon objave rezultata izbora. „A je li Milo i dalje predsjednik?“, upita đed. „Jeste još malo, ali ne zadugo“, odgovori unuk. „Nema Crnoj Gori ni slobode, ni pomirenja dok god Milo bude imao i promil vlasti“, prokomentarisa đed. Ako Crna Gora hoće pomirenje, Mila treba razvlastiti. Svaki dan njegovog zadržavanja na funkciji predsjednika države nosi u sebi rizik od novih podjela sa nesagledivim posljedicama.

Bivša vlast, koja se godinama predstavljala kao proevropska, svakim danom pokazuje svoje pravo lice. Ispod maske tobožnjih Evropejaca skrivani su najmonstruozniji promoteri najmračnijih diktatorskih režima. Sve proteste koji su koliko do juče organizovani u Crnoj Gori nazivali su necivilazacijskim i uperenim protiv države, da bi samo nekoliko nedjelja nakon izbora nove Vlade pokazali toliku količinu licemjerstva da se od nje gade i oni koji su ih do juče podržavali. Toliku količinu histerije pokazuju samo oni koji su svjesni da ih minuli rad kandiduje kao buduće stanovnike Spuža.

Moj omiljeni pisac Meša Selimović u svom romanu „Tvrđava“ zapisa i ove epohalne riječi: „Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji služi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa, zajedno, kob su ovog svijeta.Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina“

Kada je 27. decembra 2019. godine u ranim jutarnjim satima u Skupštini Crne Gore od strane parlamentarne većine, ujedinjene protiv srpstva, usvojen sramni Zakon o slobodi vjeroispovijesti i kad su uhapšeni poslanici Demokratskog fronta, zatekao sam se na Mostu Blaža Jovanovića gdje je grupa od oko trista sveštenika i građana čekala odluku Skupštine. Ta hladna decembarska noć ostaće mi u sjećanju do kraja života, jer to su trenuci kada ne osjećate umor i kada vjerujete da je poslije svega režim konačno dotakao dno na kome će ostati zakovan za vijek vjekova.

Svako ko je trideset godina talasao u Crnoj Gori taj je žestoko propatio. Svi koji su mislili kao oni a nijesu učestvovali u talasanju opstajali su isključivo na ćutanju. Da nije bilo talasanja, davno bismo bili pregaženi za sva vremena. Koliko je bilo teško znaju samo oni koji nijesu odustajali iako su primali udarce od kojih se drugi nikada ne bi oporavili, jer kada se borite sami protiv svih, i onih iznutra i onih izvana, naoružanih do guše, isključivo idejom i srcem onda se to naziva herojstvom.

  Пише: Јово Пејовић   Све ми се више чини да су идеје и надања великог броја опозиционих гласача ових дана заробљене у амбасадама западних земаља, неким центрима моћи унутар Црне Горе, али и у главама једног броја послушника са изборниих листа побједничке коалиције. И не само надања, већ и снови о којима сањају тридесет [...]

  Piše: Jovo Pejović Sve velike nacije vječito ostaju ono što jesu, a samo se marionetske vlasti odriču sebe, da bi se dodvorile moćnima. Moćne nacije poštuju samo sebe, a male tjeraju na poniženje. U Crnoj Gori imamo rat dvije istorije. Taj rat traje vjekovima i nikako da se završi, a završetak je potreban da [...]

Piše: Jovo Pejović Ako želimo korjenite promjene u državi, moramo mijenjati pravila po kojima je odlazeća vlast funkcionisala. Ma koliko to u datom trenutku bilo bolno, više nikada ne smijemo dozvoliti da decenijama čekamo istine o događajima i ljudima koji opredjeljuju naše sudbine i sudbinu države. Koalicije ne treba da postoje da bi se greške [...]

Piše: Jovo Pejović Oduvijek sam se divio ljudima koji su se mogli oduprijeti taštini, želji za dokazivanjem, karijernim nadmetanjem i porivu da unesu u svoju biografiju neku prestižnu političku funkciju. Samo rijetki su u tome uspjeli. Želja za moći je lomila i one za koje bi na prvi mah pomislili da nijesu iz te priče, [...]

Koliko se radosti uselilo u živote ljudi koji su trideset godina vodili nepoštednu borbu da bi konačno 30. avgusta bio pobijeđen režim Mila Đukanovića, najslikovitije svjedoči jedna od brojnih poruka koje sam dobio od mojih opozicionih prijatelja: „Jovo, ovo sam čekao 30 godina. Sada sam najsrećniji čovjek u životu.“ Trideset godina borbe za slobodu je [...]

Piše: Jovo Pejović Ova zemlja, ma koliko bila lijepa i ma koliko davala mogućnosti da se u njoj dobro živi, zahvaljujući odlazećem režimu vraćena je jedan vijek unazad. Vlast koja nije imala dušu nije bila dobra nikome, pa čak ni onima koji su je podržavali. To će i oni shvatiti vrlo brzo kada se strasti [...]

Kada 31 godinu živite u diktaturi, ljudski je da prvog dana toliko čekane slobode nađete duši oduška i proslavite taj dan opuštenije nego obično. Naravno, i u slavlju treba biti dostojanstven i veliki, jer ničim ne smijemo pokazati da je osveta naša opcija

Piše: Jovo Pejović „Nigdje ne postoji jednostavan put do slobode i mnogi od nas će morati proći više puta kroz dolinu smrti kako bi dosegli vrh naših želja“, govorio je Nelson Mandela. Trideset i jednu godinu narod u Crnoj Gori je čekao slobodu. Diktatorski režim Mila Đukanovića nas je proganjao, ponižavao i potcjenjivao do te mjere da smo se [...]

Piše: Jovo Pejović Da li će konačno razvedriti iznad Gore Crne, odgovor će dati njeni građani 30. avgusta kada budu prebrojani glasački listići od Pljevalja do Ulcinja. Zato svi, ama baš svi, treba ovih dana da se presaberemo i donesemo odluku kakvu to Crnu Goru želimo? Ozbiljno treba da se zapitamo kakav život možemo da [...]

Meni su jednako korisni negativni komentari kao i oni pozitivni. Kritikuju me i glasači režima i glasači opozicije. Ali, ma koliko reakcije i jednih i drugih bile često i neprijatne, one me podstiču da nastavim dalje, istim tempom i s istom nadom da sam bar malo pomogao onima koji tragaju za istinom da odrede svoje mjesto u stroju onih koji realno gledaju na stvari. Kako ovaj jubilej pada u susret parlamentarnim izborima, koji mogu biti prekretnica u trasiranju puta Crne Gore u budućnost, treba nešto reći i o njihovom značaju. Moguće da će ovi izbori opredijeliti i na koji način ćemo u budućnosti slaviti Božić, Vaskrs i krsnu slavu. Hoćemo li se svi zajedno radovati ovim praznicima, kao što se vjekovima narod radovao na ovim prostorima. Ili će nam ateisti iz vlasti i NKT-a ispisivati nove običaje koje će, uz asistenciju policije i tužilaštva, sprovoditi u vjerskim objektima i našim domovima. Hoće li naša braća koja su članovi DPS-a imati hrabrosti da se suprotstave svojim šefovima, i da se s nama raduju tih blagih dana, koji su od Boga dati za širenje bratske sloge i ljubavi? Hoće li božja ljubav pobijediti bahatost i golu silu režima? Trideseti avgust će u velikoj mjeri opredijeliti teme o kojima ću u budućnosti pisati.

Piše: Jovo Pejović Crna Gora je u najvećoj političkoj i državnoj krizi. Čelnici policije, tužilaštva i sudstva otvoreno su se stavili u službu jednog čovjeka i njemu bliske interesne grupe, kojima je cilj da unište i ponize istorijsku prošlost Crne Gore, rasprodaju njena nacionalna dobra, prirodne i druge vrijednosti, i ukinu Srpsku pravoslavnu crkvu. Nastavlja [...]