Đedo Pero što bi ovo

Đedo Pero što bi ovo

Savić Radetić, Član glavnog odbora DNP

 

Piše Mišur: Dragi moj brate Mišo, sa velikom željom iako u osamdesetim godinama, sa duplim sočivima i drhtavim rukama, vjerovatno poslednji put da te obavijestim o velikoj radosti crnogorskog naroda koja se desi 30. avgusta. Sjedim sama moj brate na kućnom pragu razmišljam da li će ikad ovaj lupeški jaram panuti sa vrata crnogorskog naroda koja traje već punih 30 godina. Iz tog svakodnevnog razmišljanja trgnu me lavež malog Šarovčića lajući za krliještijom, ja ustadoh misleći da su divlja prasad te povikah “drž Šaro drž“. Šarovčić lajući bježi k’ meni, ja bolje da gledam kad prvi ide natovareni magarac a za njim geljaju Joksim moj brate, onaj Joksim koji nikada Taju ne plati Ćetaju. Za Joksimom onaj Petko što je ispravljao sam sebi grbu,  obojica umotani nekakvim crvenim krpama. Bog sa vama nekrsti, jeste li se zagubili.

Joksim reče gut morgen Mišure mi smo kod tebe došli kao što smo radili prije svakih izbora pričajući o rastovari magarca i reče smijući se: Mišure, ovo smo tebi donijeli i ovih 20 eura da bi došla da glasaš za DPS. Dalje govori Joksim, moj Mišure onaj Mitropolit i Vladika Joanikije probudiše pamet i vjeru u crnogorskom narodu, da odbrane svetinje. Ti Mišure razmisli ako ne glasaš DPS ukinućemo ti ono malo crkavice što primaš ako ne možeš doći ja i Petko ćemo doći za tebe sa ovim magarcem. Slušajući njihovo avetanje rekoh: Joksime tovari magarca odlazite da vas ne gledam,oni se smješkajući prave kao da ne znaju i ne čuju što sam rekla. Uđoh u kuću, uzeh đedovu ratnu pušku, kad viđeše ratnu cijev pobjegoše, zaboraviše magarca kojeg su uvezli preko Vlade Crne Gore. Magarac se manita vikajući, jer viđe da ga ostaviše njegovi najbliži. Ja uzeh nož i presjekoh povodac a on zajuri za njima, iako ljuta pobježe mi pogled gdje su ostavili onih 20 eura kad i njih ukradoše. Moj brate ono što su donijeli svemu je rok istekao te će Šarovčić imati hrane za ovu godinu. Noć se primiče, ja u uđem u kuću, tarnem ugarak na ognjište da ne bih  upaljivala onu lampu ćoru jer mi isključiše struju zbog duga od 15 eura.

Ne zaspijevam. Ja i Šarovčić poranismo da ne bih zakasnila na izbore jer uvijek budem prva. Rasvit zore na putu opet Šarovčić zalaja a iz mraka se začu drhtav glas: Stani baba, ustaj kamen i raširi ruke i raširi noge,kad opet se začu glas mi smo baba antiteroristička jedinica moramo te pretresti jer Joksim prijavi da švercuješ tamjan. Prilazi mi jedan koji se iskrivio od petokraka koje je prišio na ramenu zavuče ruku ispod raše tamo đe je niko nije zavukivao od kad je Radiša umro. Stiže na glasačko mjesto, kad jedan od biračkog odbora reče dobro nam došla bako,izvolite glasački listić i glasajte po svojoj volji. Ja se prvo prekrstih i  rekoh, pomozi Bože danas ili nikada da skinemo ovaj lupeški jaram sa vrata. Kako odmiče dan ja i Šarovčić ostasmo jer se šuška da će DPS, Joksim i njegova lupeška družina izgubiti na ovim izborima kad se narod šenluči i veseli prvu noć poslije 30 godina. Na pola puta u povraćaju, opet Joksim sa nekoliko ministara plače udarajuči šakama u glavu  a jedan od njih promrlja: A ja im rekoh iskreno saučešće za vašim velikim gubitkom. Joksim ponovo progovori Mišure,  Đekna ne dođe da glasa ali ti Mišure možeš nas spasiti jer sa tvojim glasom mi smo imali 41 poslanika. Mišure mi za taj ajter bi smo ti uradili najljepši grob a na piramidi napisali, Hvala ti Mišure, što spasi obraz lupeškoj bandi.

Moj brate ja sa tim bih zatečena, stavim ruke u džep potrljah onu glavicu bijelog luka 3 puta jer ne znadoh što me snađe otvoriše mi se oči a srce zalupa te progovorih: Sklanjajte mi se sa puta, a ti Joksime dođe vrijeme da platiš tajovog ćetalja. Kad dođoh sebe sjetih se da je pokojna baka bila najbolja tužbarica u našem kraju i rekoh da ja progovorim dvije. Jokašu ja ću kad umrem počivati u grobu sa mojim čeljadima u miru a ti ćeš sa tom lupeškom bandom okončati sve vaše prljave rabote i upasti u jamu bez dna. Ja nastavim, pokupite svoje tranje vi izrodi, bezumnici i lupeži Crne Gore ne daj Bože da se iko od vas vrne, ja kukala dalje zborim; Ko se protiv Crkve bori i svetinja, protiv naše vjere nemao ručka ni večere, nit ženio niti udavao sa vampirima u kuću spavao, stignula ga Lazareva kletva da se ćorav svojom zemljom šeta.

Безумници, јуриш на попове, на светиње и наше гробове

Безумници, јуриш на попове, на светиње и наше гробове

Ђавоље се коло заиграло на сред наше домовине миле, а пјесма је ,,Уништите светиње“. Коло игра на мједеном гувну, ђе се оно скупљају вјештице. Коло води проклети Рогоња, напријед пета, а позади прсти, свом народу не да да се крсти, да се крсти у наше светиње.

Radetić: SRAM VAS BILO, UJEDINITE SE

Radetić: SRAM VAS BILO, UJEDINITE SE

Prenosim vam poruku iz duše više stotina hiljada pristalica opozicije: SRAM VAS BILO!
   I na ovim izborima dokazujete podlost svojim biračima koji prepoznaju da vam je više stalo do poslaničkih mandata a ne do pobjede i smjene aktuelne vlasti. Gospodine Bečiću, Abazoviću, vi dobro znate da nije nikada i nigdje ni u čemu , a kamoli na izborima, većina prišla manjini, već obratno. Pomenuta gospodo, zašto vam je godinama politički cilj slabljenje Demokratskog fronta, čega je definicija, snila baba što joj milo bilo.

Radetić: ZAŠTO, ZAŠTO, ZAŠTO

Radetić: ZAŠTO, ZAŠTO, ZAŠTO

Vlastoljupci, srbomrsci, koronavirus je izlečiva u cijelom svijetu ali Crnu Goru zakačila zarazna pandemija koja se zove srbomržnja – fobija. Zaraznici od te bolesti se okomili na gospodina Milana Kneževića. Zašto? Zato što se Milan Knežević od rođenja zalaže da se ta zla i opaka bolest izliječi. Zato što je gospodin Milan Knežević od boga određen da bude odabrani ljekar te zle pandemije, jer previše zna o toj bolesti.

Primjeri čojstva i junaštva

Primjeri čojstva i junaštva

Srećan Vam rođendan gospodine!

Mi nećemo nikada zaboraviti da ste jedini crnogorski političar koji je u godini u kojoj su izbori, ponosno pošao na izdržavanje zatvorske kazne, zbog onoga što se ni u košarci ne bi smatralo faulom.

Bliži se dan kada će i oni koji su Vam namjestili „robiju“, Vašim i našim činjenjem doći na red da služe svoje kazne, a imaće problem jer neće znati ko koga prije hapsi.

Đekna u državnom udaru

Đekna u državnom udaru

Rekoh ti brate da sam od djedovih priča ovih dana, „daleko se kazalo“ neke se događaju našem napaćenom narodu. Mnogo je onih koji osmišljaju lažne planove i radnje. Tu opet prednjači onaj kome se ne smije reći. Pokojni Petko se povampirio pa na osnovu njihovih laži ne optužuje već tuži li tuži i danju i noću. Tuži šute jer ne smije rogate. Sa svojim tuženjem je prevazišao baku koja je bila najbolja tužbalica. Dešavanja kao iz Aladinove lampe. Tuže mrtvi žive.

Savić Radetić: Pismo premijeru

Savić Radetić: Pismo premijeru

Gospodine Đukanovću svojom vladavinom izvadiste po jedno oko iz glave crnogorskom i srpskom narodu a nakon toga im podlo zabodoste nož u leđa priznanjem najveće pravoslavne svetinje Albanskom Republikom Kosovo. Gospodine premijeru sjećate li se one vojne ratne smotre, vojnih jedinica, kada ste nam poželjeli srećan put i ratni uspjeh nad Republikom Hrvatskom.