Nakon što je Predsjedništvo DF – a u protekle dvije nedjelje Milivoju Katniću postavilo dvadeset pitanja a nije dobilo nijedan odgovor, danas mu postavljamo jedno jedino vikend pitanje: ” Đe su pare Milivoje?” Naime, sudeći po zapisniku o oduzetim stvarima od Katnićevog svjedoka saradnika, u Crnu Goru su sa Sinđom pristigli štitnici za međunožje, bodljikava žica, karmin za usne, elektro šoker u obliku laka za nokte, crna zastava sa glavom vuka, ekspres lonac za teroriste,  jedino nigdje nema 125. 500 evra sa kojima se finansiralo najveće planirano krvoproliće u istoriji Crne Gore.

Prema našim pouzdanim informacijama ovaj novac je od službenika BIA uredno predat Milivoju Katniću kad je vladinim avionom došao za njegovog starog kolegu Sinđu. Godinu dana kasnije, u jeku sudskog procesa vijeka, saznajemo od Višeg suda i SDT – a da se novac kojim je planiran tzv. državni udar ne nalazi u  dokaznim spisima. Tako danas imamo dvije nepobitne činjenice, u spisima dokaza nema oružja kojim je trebalo da se izvede državni udar, niti ima novca kojim je plaćana kupovina oružja i ostala teroristička oprema u vidu dronova, karmina za usne i upaljača sa grbom vuka. Imajući u vidu da je Saša Sinđelić (djevojačko Katnić) na posljednjem ročištu izjavio da njemu novac nikad nije vraćen, i da se on nalazi u sudu, a Viši sud juče potvrdio da novca nema u dokaznim spisima, prinuđeni smo da ponovo pitamo : ” Đe su pare Milivoje?”  Predsjedništvo DF – a otvoreno sumnja da je ovih 125. 500 evra uzeo Milivoje Katnić kao nagradu za najgluplju montažu državnog udara u istoriji čovječanstva. Zato nas i ne čudi od čega je preko noći na hacijendi Ciska Kida u Novom selu nikla kovana ograda na kojoj bi mu pozavidio i arhitekta Kineskog zida. Imajući u vidu da se kovana ograda  do  “državnog udara” ograda zidala kao Skadar na Bojani, zaključujemo da je posle oktobra 2016. umjesto mlade Gojkovice, u kalupe ograde uzidana Sinđina ušteđevina od zajedničkog biznisa prodaje majica na Bubanj potoku sa našim drugom Edijem. Naši insajderi iz Tužilaštva su nam potvrdili da su tih nedjelja ubrzanog neimarstva iz kancelarije specijalnog državnog tužioca konstantno odzvanjali taktovi pjesme “Oj vojvodo Sinđeliću” , i to u izvođenju Radiše Uroševića. Slučajno ili ne, sigurno neće procjenjivati davno iščezli Ivica Stanković. Samo u ovakvom Apsurdistanu, u sudnici Suzane Mugoše, po optužnici Milivoja Katnića, može se suditi za državni udar u kojem se među dokazima ne nalaze oružje i novac. Ali zato imamo sigurno ” Edi je rekao” , a od prije nekoliko dana i potvrdu da je 125.500 evra isparilo u vazdušnom prostoru između Srbije i Crne Gore, i da su od svih dokaza ostale dvije časne riječi : Milivoja Katnića i Saše Sinđelića. Premalo za pravo, previše za psihijatriju. Zato smo spremni  da Milivoju Katniću oprostimo što nije odgovorio na naših dvadeset pitanja, i sve pripišemo afentivnom nadražaju,  ako odgovori na samo jedno pitanje :” Đe su pare Milivoje?”