Demokratska narodna partija ukazuje cjelokupnoj crnogorskoj javnosti na činjenicu da su najveće posljedice povodom incidenta u Skupštini Crne Gore nastale upravo naknadno, kad je došlo do duševnih boli režimskih poltrona, koji su horski digli kuknjavu u zaštitu lika i djela kulturnog premijera Đukanovića, koji je i izazvao cio incident časteći opozicionare komplimentima tipa „kreteni“, „idioti“, „majmuni“, i sl.

A onda su se po štampanim i elektronskim medijima izređali njegovi dežurni branitelji, praveći od sebe tragikomične nušićevske karikature, pozivali se uz bolne grimase na kulturu dijaloga, a pritom svi jednostrano prećutali sve premijerove psovke i prijetnje. Oni su, naravno, u Parlamentu čuli samo jednu stranu, i tako ostali dosljedni sebi i svom krivljenju slike naše političke realnosti.

Zato ni ova žešća skupštinska rasprava nije mogla proći bez patnje dobro uhljebljenog Zlatka Vujovića, koji lagodno troši grantove stojeći premijeru pri ruci kad god zatreba. Isti onaj, koji je mogao dovesti i do građanskog rata u Crnoj Gori, kad je 2006. godine prije objave rezultata referenduma hvatao „muštuluk“ građanima. Naravno, sve nije moglo proći ni bez dežurno plačljivog Janjića, spremnog da priskoči na svaku mobu kad mu dojave iz Podgorice. Ne daj Bože da je prošlo i bez Kilibarde, koji se momački drži u DPS-ormaru, ali ni bez njegovih mladih lavova, koji su ga svojevremeno i svrgnuli, Šoća i Drecuna, vazda spremnih da protiv vlasti ustanu javno, a da je podrže tajno.

Tako su građani Crne Gore preko incidenta u Skupštini, kao preko lakmus-papira, mogli sagledati kompletnu paletu lažnih boraca za demokratski dijalog, pa je opet pao snijeg da ne pokrije brijeg.

DNP podsjeća javnost da je Demokratski front u Skupštini samo ponovio ono što inače zna sva Crna Gora i šire, a što premijeru ponavlja osiromašeni narod. A on je odmah brzopleto nazvao poslanike DF-a, i to u njihovom domu, na njihovom radnom mjestu, najgorim pogrdama uličarske prirode.

Objektivnosti radi, treba naglasiti ono što glatko prećutkuju svi režimski dušebrižnici, da je lakša gužva u Parlamentu nastala ne nakon skandiranja DF-a, nego nakon što je upravo Đukanović poslanika Radulovića, i ne hajući za njegovih šest i po časnih decenija, nazvao najpogrdnijim riječima, koje ćemo ovdje ipak prećutati. I zvao ga na fizički obračun, čovjeka bar deceniju starijeg od sebe, što je ispod svakog nivoa bilo koga u Crnoj Gori, a ne jednog premijera.

Srećna okolnost u svemu ovome je što ovakve kvalifikacije nijesu zgranule naše građane, jer nas je premijer već dobro navikao na svoju finu etikeciju. Između ostalog, i u prijateljskom ćaskanju s Dritanom Abazovićem, kojeg je prije neku godinu takođe iščašćavao biranim izrazima. Pa se tad režimski dušebrižnici ne oglasiše ni jednom riječju. Kad premijer psuje i prijeti, to je u skladu s evropskom pristojnošću. A da je Crna Gora zemlja čuda najbolji dokaz je i taj što je isti Abazović sad oštro stao u odbranu premijera, želeći brzo penzionisanje poslaniku DF-a. Smiješno da nije otužno, ali je i tako nešto dio političke ikonografije s ovih prostora.

Naravno, režimski dušebrižnici “nijesu čuli“ ni premijerove žešće prijetnje poslaniku Janku Vučiniću, da će baš „njemu kazati“. Pošto u Crnoj Gori i dalje nije rasvijetljeno tridesetak ubistava, premijerove želje i čestitke svakako imaju veću težinu: šta će on to, i uz pomoć koga, Vučiniću kazati. Zato i ova ocjena premijera mora ući u okvir najveće pažnje državnog tužioca, da se vidi suština poruke. Istovremeno se mora razjasniti i ko je naredio da u skupštinsku salu, među poslanike, predstavnike građana, uđe dvadesetak premijerovih lica iz obezbjeđenja s pištoljima u rukama (!), što predstavlja skandal neviđenih razmjera.

Ali režimski glasnogovornici i taster-branioci režima i o tome ćute. Oni su strogo selektivno vidjeli skupštinsku nešto žučniju raspravu, u kojoj, Bogu hvala, niko nije ni ogreban. Jedino je postojala realna bojazan da Tarzan Milošević povrijedi premijera fizički ga sprečavajući da krene naprijed u nove radne pobjede. Ali se, srećom, i ta epizoda završila na najbolji mogući način.

I u mnogo većim parlamentima je bilo gužve, čak mnogo veće nego ove u našem Parlamentu. Nedavno je u turskome bio pravi Kosovski boj, pa se opet krenulo dalje. Zato upućujemo i poziv svim režimskim dušebrižnicima da ne pretjeruju sa svojom servilnom kuknjavom. Skupštinski rad će se nastaviti.

S obzirom da se desilo samo to da je DF u Skupštini ponovio premijeru ono za šta ga u šaci drže iz međunarodne zajednice, i da je pritom on ostao dosljedan u svom prepoznatljivom vokabularu, i da je bilo pomalo onog našeg prepoznatljivog junačenja s obje strane, pozivamo premijera da dođe u Parlament u ponedjeljak. DF će biti prisutan i dati svoj konstruktivan doprinos toku sjednice a, što mu je rekao, rekao je, i taj uvodni dio je završen, pa nek ne zazire da dođe.