DNP je tokom nekolika posljednja dana testirala crnogorsku intelektualnu i ukupnu javnost da li će i koliko biti reagovanja na ovogodišnje dodjeljivanje Trinaestojulske nagrade. Kao građanska partija, koja poštuje ljudske i stručne domete i vrijednosti, DNP smatra da dodjeljivanje nagrade za životno djelo prof. dr Vukiću Puleviću, kao i godišnjih nagrada slikaru i vajaru Krstu Andrijaševiću, i muzičkom umjetniku i pedagogu Aleksi Asanoviću, može izdržati probu vremena.

Ali DNP pritom ističe da je institut Trinaestojulske nagrade skandalozno narušen dodjeljivanjem ovog najvećeg državnog priznanja Adnanu Čirgiću, kojem se tragikomično, ni krivom ni dužnom, pripisuje da je tobož “vodeći crnogorski jezikoslovac današnjice”.

Niko nije naivan da previdi činjenicu da Čirgić, kao prvo, nije izglasan jednoglasno, te su Vojinović i Lakić pokazali da u žiriju sjede i savjesni ljudi, koji ne žele sijanje magle i prašine u oči građana Crne Gore. I koji su glasali za kandidatkinju, čiji dometi konkretno, za posljednje dvije i po godine, daleko nadmašuju domete svih laureata godišnje nagrade. Interesantno je da se odluci iz tajnih kabineta za Čirgića povinovao i glasao čak i Ilija Vujošević, i na taj način neslavno završio svoj mandat u Žiriju, što će ostati kao tamna mrlja na njegovoj dosadašnjoj korektnoj karijeri.

Naravno, ujdurma oko izglasavanja Čirgića po osnovu njegovih neviđenih rezultata, koje, uostalom, niko ozbiljan nije ni vidio, bila je i za pretpostaviti, jer se novi predsjednik Žirija, Rajko Todorović Todor, proslavio već svojom prvom izjavom da, nakon njegovog sjedanja u fotelju, najvišu državnu nagradu više neće dobijati domaći izdajnici i neprijatelji Crne Gore. Indikativno je i da se Todor podudario u demokratskim kriterijumima sa novim članom Savjeta RTCG Goranom Sekulovićem, koji je već prvim dolaskom presjekao Savjet na rodoljube i izdajice. A ostao je najviše upamćen kao obožavatelj lika i djela Mila Đukanovića preko brojnih idolopokloničkih gestova i tekstova.

DNP, i DF u cjelini, ima u svojim redovima značajan broj intelektualaca, pa nam je izbor Čirgića za laureata Trinaestojulske nagrade smiješan i neslavan. Ćutanje univerzitetskih profesora sa odsjeka za srpski, pa i odsjeka za crnogorski na Fakultetu u Nikšiću, DNP zato ocjenjuje kao dovoljan komentar da je smiješno i govoriti o Čirgićevim naučnim dometima, jer je riječ o režimskom poslušniku u liku profesora samozvanog Fakulteta za crnogorski. DNP zna da su svi profesori sa nikšićkih katedri za jezik bolji od Čirgića redom, jer su mu profesori bili i ostali. Ali nemaju režimske “naučne” reference, na kojima je Čirgić i stigao do nezaslužene nagrade, čiji institut je izvrgnut ruglu kao primjer političkog mešetarenja i štelovanja priznanja.

A o svemu govori i podatak da je Čirgićev faks formiran, mada u Nikšiću postoje i odsjek za srpski, pa i crnogorski. Dakle, dupli odsjek za nepostojeći jezik, što je previše i za velike zemlje, a nekmoli za malu i napaćenu Crnu Goru.

Povodom nepravedno dodijeljene nagrade Čirgiću indikativna je i ocjena jednog od građana, koji su njegove domete ocijenili pitanjem: kako je iko u isti red s Andrijaševićem i Asanovićem mogao staviti i Čirgića.

Uostalom, postavlja se i opravdano pitanje za šta je Čirgić dobio baš godišnju nagradu, a koje govori o nemaru Žirija? Tokom posljednje dvije i po godine, koje se vrjednuju, objavio je svega tri publikacije. Pritom je jedna od njih čak obični priručnik, koji čak nije ni objavio samostalno nego kao koautor! Pitamo se da li je to referentna publikacija za Trinaestojulsku nagradu. Zatim je objavio “Crnogorsku usmenu tužbalicu”, valjda kao komentar za dodjeljivanje nagrade upravo njemu, a treća publikacija mu je “Dijalektologija crnogorskog jezika”. DNP zato postavlja pitanje gdje je u tim “epohalnim” djelima, i to svega tri, slovom i brojem, Žiri mogao uopšte i prepoznati osnov za dobijanje najvišeg državnog priznanja. Ali, sve se može kad se hoće, ili kad drugovi ozgo pošalju ceduljicu.