Piše: Jovo Pejović

Dokle god naša djeca budu učila nakaradnu, bezbojnu istoriju koja u širokom krugu zaobilazi istinu i koja se prilogođava interesima političkih elita za jednokratnu upotrebu, imaćemo lažnu predstavu o nama. Ovakvom lažnom predstavom o nama nastoji se Crna Gora umotati u neprozirne velove tobožnjeg evropejstva i savremenosti, a sakriti sve ono na čemu se zasniva njeno istorijsko trajanje. Iako bez čvrstog temelja nema stabilne kuće, a bez poznavanja nacionalne istorije nema patriotizma, za to ovdje niko ne haje. Bez čvrstog oslonca na prošlost i pretke, ne može se gledati u budućnost.

U državi u kojoj je vlast dijelila narod na patriote i izdajnike ili strane plaćenike, na one urbane, koji su se, kako to vole reći, snašli i one koji jedva sastavljaju kraj s krajem, teško da se preko noći može doći do pomirenja. Kada sam išao u školu, pa potom kada su me ispraćali u vojsku, učili su nas da je naša domovina SFRJ najljepša na svijetu i da za nju ako zatreba i život treba položiti. Poslije su nas ti isti, ali i njihovi sljedbenici počeli ubjeđivati da je ta zemlja bila laž i da se naši preci za nju nijesu borili. Potom su to isto nastavili govoriti o Saveznoj Republici Jugoslaviji i državnoj zajednici Srbija i Crna Gora. Poslaše nas devedesetih godina u „rat za mir”, pa kao da oni u tome nijesu učestvovali, nas proglasiše okupatorima a sebe pomiriteljima. Sada ti isti koji su do juče pričali druge priče govore da treba ginuti za Crnu Goru jer sve što je rađeno kroz istoriju rađeno je da bi Crna Gora bila nezavisna država. S pravom se pitamo dokle više s lažima i mijenjanjem mišljenja i zamajavanjem naroda?! Ljudima je Bog dao samo jednu glavu koja, ma koliko to htjeli, teško može prihvatiti toliku količinu laži. Crna Gora je pala na najniže grane onoga trenutka kada je dozvolila da joj neljudi oličeni u nosiocima važnih političkih funkcija i osvjedočeni kriminalci drže patriotske lekcije. Rezultat njihove tridesetogodišnje vladavine je opljačkana i opustošena zemlja, podijeljena po svim šavovima. Đukanović je ludo zaljubljen u funkcije, pa je od pojavljivanja na političkoj sceni samo mjerkao fotelje, iako ih po svojim sposobnostima nije zasluživao kao ni mnogi drugi koji su iskoristili ovo zlo vrijeme da postanu ono što ni u najljepšem snu nijesu mogli sanjati. Tako je i sada kada je njegova partija izgubila na izborima čvrsto prigrabio fotelju predsjednika, iako na njoj neće opstati do sljedećeg kongresa. On ponovo forsira priču o podjelama ne bi li dodatno posvađao ionako posvađanu Crnu Goru i tako pokušao povratiti vlast. U Crnoj Gori se patriotizam identifikuje s lojalnošću partijama i njihovom vizijom istorije. Kažu da se patriotizam u Kanadi ogleda u tome što oni nemaju patriote, jer kada bi ih imali ne bi bilo Kanade. Patriotizam ne znači uništiti i pokrasti državnu imovinu obezbjeđivanjem sebe i svojih porodica na račun onih koji dnevno na raspolaganju imaju samo dva eura. Patriotizam je kada dijelite sudbinu s onima koji nemaju, jer patriota ne može graditi svoju sreću na tuđoj nesreći. Patriote nijesu ni oni koji državi ne plaćaju poreze i koji na naš račun žive u glamuru. Mrzitelji nemaju namjeru da odustanu od izazivanja novih podjela i sukoba. Za to koriste svoje jurišnike instalirane po dubini u svim organima izvršne vlasti. Ni poslije 30 godina neograničene vlasti Đukanović ne može prihvatiti poraz i bez opstrukcije prepustiti vlast pobjednicima izbora već sebe i dalje sebično predstavlja čuvarem Crne Gore.

Izvor: DAN