Politički profil danilovgradske vlasti predstavlja, pregnantno govoreći,  ekstreman oblik lokal – poltronizma, pri čemu prefiks „lokalan“ treba uzeti u egzemplarnom smislu, kao ilustraciju udvoričkog mentaliteta koji je sveprisutan i sveprožimajući diljem činovničke strukture DPS-a.

Podsjetimo se, poltronstvo, kažu psiholozi, jeste pokušaj kontrolisanja i usklađivanja radnji i doživljaja drugih ljudi, uglavnom nadređenih, prema sopstvenim aspiracijama i motivima za napredovanje. U političkom smislu, poltronstvo je derivat podaničkog sistema vladanja koji pretpostavlja hijerarhijsku strukturu gdje se niži dodvoravaju višima, a ovi pak onom jedinom i najvišem na vrhu.

Premda je poltronstvo na ovim prostorima tradirana kategorija i prepoznatljiv obrazac ponašanja, ono se svakim danom sve više usavršava, modernizuje, evoluira. Vlast u Danilovgradu umnogome doprinosi procesu modernizacije poltronizma, pridajući ovom patološkom stanju nove, neslućene dimenzije. Naime, ne samo da su lokalni vlastodršci bespogovorno i sa hvalospjevom voljni izvršiti sve odluke viših instanci, već se upinju da proniknu i u ono što bi se, po pretpostavci, vladaru dopalo, što bi godilo njegovoj „političkoj promišljenosti,“ te sprovode razne oblike ideološkog ekstremizma koji dovode u nedoumicu i onespokojavaju čak i lokalne članove DPS-a. Ovom simbiozom „politički promišljenog“ i „potencijalno dopadljivog“ vrši se totalna društvena, ekonomska i kulturna devastacija Bjelopavlića, uz Montenegro u mislima i „oj-ha“ pjesmu na usnama.

U prilog namjeri da se ova devastirajuća simbioza u nedogled nastavi svjedoči i nedavno odobren kredit opštini Danilovgrad od 2,5 miliona eura, čija osnovna svrha otkriva vrhunac vladajuće prevarantske logike: da se našim novcem, novcem koji ćemo sami vraćati, kupuju naši glasovi na predstojećim izborima.

Nesumnjivo je da će i ovaj deveti decembar, kada se očekuje posjeta nekoliko Gogoljevih Hlestakova, lažnih državnih „revizora“ koji će ovjeriti naše „lokalne uspjehe,“ proteći u afirmisanju „liderstva“ naše opštine u regionu, pa i šire. Stoga pozivam medije da još jedanput pažljivo ovjekovječe svečanu sjednicu SO Danilovgrad, gdje će se pod plaštom patriotizma i veličanja borbe za slobodu, ispoljiti krajnja nesloboda, pokornost i udvorištvo.

Da parafraziram Radomira Konstantinovića, poltronstvo je „naša sudbina, naš zao udes,“ agonija naše oštećene političke subjektivnosti.