Ocjena da je Crna Gora zemlja čuda potvrđuje se i ovog puta, ali u ekstremnoj formi. Zahvaljujući dvojici šefova režima, sve poluge vlasti, izvršne, zakonodavne, sudske, javne, tajne, policijske, parapolicijske i druge, stavljene su u funkciju obračuna s jednim građaninom.

Atakom kompletne mašinerije protiv jednog čovjeka vidi se i direktiva vlasti da sudovi primaju kovertirane presude, uz eroziju ugleda sudstva i potonuće pravne države. A ono što je od nje ostalo predstavlja bunar želja moćnika, koji ne prezaju ni od čega u slijepom revanšizmu, i ne hajući za profesionalni moral i dignitet sudstva. Otud i zabrinjavajuće pitanje: kuda ide Crna Gora danas, sa ovom osionom vlašću, i kuda takvo pravno nasilje vodi. Milan Knežević, koji potiče iz partizanske porodice, profesor je srpskog jezika, vrstan pjesnik, rodoljub, odgovoran poslanik, pošten i pravedan političar, čiji je grijeh što u porobljenoj Crnoj Gori ima hrabrosti da izgovori istinu. Po svim njegovim nastupima vidi se da voli Crnu Goru i pravdu. Ako ta dva pojma nijesu kompatibilna danas i ovdje, onda treba svi da se zamislimo. Knežević u romantičarskom žaru i dalje vjeruje u pravdu čak i u ovoj porobljenoj zemlji, i svojim izjavama u Skupštini smeta režimskim nemuštim klupama, i mnogima u vlasti. A kakva smo pravna država danas, flagrantno pokazuje i jedna kontradikcija uz dvostruko ismijavanje zakona i sudova. Od kraja 2015. kad su protesti ispred Skupštine nasilno rastureni, lice, koje je te noći nasrnulo, i udarilo predstavnika naroda, poslanika Kneževića, do danas nije odgovaralo pred sudovima, jer „drugovi odozgo“ zataškavaju cio slučaj. S druge strane, zbog guranja policajca, koji je rasturao zakonom odobreni skup, Kneževiću je ažurno sproveden cio sudski postupak, pa je poslanik Crnogorskog parlamenta osuđen na četiri mjeseca robije. Ova slika različitih aršina valjda je i više nego flagrantna. Ovim se režimska Crna Gora svrstava u nekolike rigidne zemlje sjevernokorejskog tipa, koje bi, u sred Evrope, da svoje poslanike i lidere opozicionih partija šalju u zatvor. Ako neko ima trunku sluha u vrhu piramide vlasti, treba da upozori ostrašćene aparatčike da dara prevršuje mjeru. I da će slanje na robiju poslanika, i lidera jedne opozicione partije iz DF-a, uz to, profesora i pjesnika, predstavljati golem problem da se pred Evropom objasni da baš time koračamo ka njoj. Drugo je što se vrhušci vlasti u Crnoj Gori, pored svih deklarativnih zalaganja, prema Evropi i ne ide, jer se tad mora poštovati vladavina prava, koja je ovdje prerasla u farsu. Gospodo, režimski moćnici, smanjite doživljaj vlastite veličine, revanšizma i vladanja životima građana. Na vrijeme ste da nađete izlaz, i ne šaljete poslanika Crnogorskog parlamenta i lidera DNP-a u zatvor. Pogrešno računate da će hapšenje biti profitabilno u atmosferi pritisaka pred predsjedničke izbore, uz treniranje strogoće. Time ćete, gubeći osjećaj za realnost, dodatno izazvati opravdani revolt građana, što će vam se osvetiti na rezultatima izbora. A to ponajmanje želite, a svakako očekujete, pa otud vaš revanšizam i nervoza prema glavnom političkom protivniku.