U postupku neustavnog, anticivilizacijskog i nehumanog  ukidanja prava na doživotnu naknadu majkama koje su rodile troje i više djece, sublimirane su brojne pravne brljotine i nezakonitosti, koje u dobroj mjeri dokazuju da Crna Gora nije pravna država i da u njoj ne postoji sistem vladavine prava.

Jedna od tih nepravilnosti namjerno se prećutkuje od strane ministra rada i socijalnog staranja kao i od službenika u centrima za socijalni rad i stavlja se pod tepih, ne bi li se majke onemogućile da ostvare svoja prava u postupku. Veliki broj korisnica naknade je izjavio žalbe na rješenja kojim im se smanjuje iznos naknade sa 336 i 192 na 264 i 144 eur,  i u značajnom broju tih postupaka došlo je do usvajanja žalbi i poništavanja rješenja. Time su poništena rješenja o smanjenju naknade a na pravnoj snazi su ostala ona prvobitna kojima je priznato doživotno pravo na naknadu u punom iznosu, odnosno rješenja kojima se priznaje pravo na naknadu u iznosu od 336 i 192 eur. Žalbe su u većini slučajeva usvajane zbog bitne povrede postupka jer majkama nije bilo omogućeno da učestvuje i da se kao stranke u postupku izjasne o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje rješenja.

Po pravilima upravnog postupka poništavanje rješenja znači i poništavanje pravnih posledica koje je to rješenje proizvelo, odnosno u ovim konkretnim slučajevima poništava se smanjenje naknade zbog čega postoji apsolutna zakonska obaveza da se ovim korisnicama isplati razlika u odnosu na prvobitni iznos naknade, za mjesece u kojima su primali umanjeni iznos.  To znači da su državni organi koji postupaju u ovom postupku dužni da po službenoj dužnosti, za sve mjesece od kako su korisnice primile smanjeni iznos, retrokativno isplate razliku i obeštete korisnice kojima su žalbe usvojene. To je jasna zakonska obaveza čije ignorisanje i kršenje predstavlja brutalnu zloupotrebu službene dužnosti i osnov za krivičnu odgovornost svakog činovnika koji u tome učestvuje.

Zato upozoravamo ministra rada i socijalnog staranja, Kemala Purišića, da prekine da ignoriše ove činjenice i da pod hitno preduzme korake kako bi se majke, kojima se sramno ukidaju naknada, makar u jednom dijelu obeštetile. To što je Ustavni sud donio političku a ne pravnu odluku da se naknade ukinu, ne može biti aboliranje od odgovornosti ministra niti bilo koga personalno u institucijama jer svjesno krše zakon.

Ukoliko pod hitno ne preduzme ove mjere, DNP i DF će preduzeti sve potrebne pravne korake kako bi zaštitili majke, kojima se čak i na ovom primjeru otima ono što im po zakonu i pravu pripada.

Nezaježljivost i brutalnost koju je nelegitimna većina u parlamentu, ali i ona  u Ustavnom sudu,  iskazala u odnosu prema majkama zaslužuje svaki mogući prezir i osudu. Očigledno je da im oduzimanje prava na naknadu preko 22.000 žena nije dovoljna mjera otimanja već žele i da sakriju pravo na obeštećenje, što svakako pokazuje novu ljestvicu u niskosti njihovog postupanja prema građanima i eklatantan primjer degradacije prava građana.