Piše: Jovo Pejović

Ova zemlja, ma koliko bila lijepa i ma koliko davala mogućnosti da se u njoj dobro živi, zahvaljujući odlazećem režimu vraćena je jedan vijek unazad. Vlast koja nije imala dušu nije bila dobra nikome, pa čak ni onima koji su je podržavali. To će i oni shvatiti vrlo brzo kada se strasti stišaju, jer graditi ličnu sreću na nesreći drugih nikome nije donijelo dobro. U zemljama istinske demokratije sve se planira. Jako se poštuje privatnost. Razvijena je svijest o zajedničkom intresu.

Mnogo pažnje se posvećuje rješavanju svih problema. Postoji stalna briga za ljude. Postoje mehanizmi da se stvari mijenjaju tamo gdje ne funkcionišu. Cijeni se rad. Odlazeća vlast je stvorila društvo u kom cvjeta samovolja. Utvrđena pravila su selektivno primjenjivana. Nije bilo samokritike, dok se kritičnost doživljavala kao napad, a ne povod da se nešto mijenja nabolje.

Lični interes je preovladao zajednički u svim sferama društva. Pogažena su pravila struke. Bilo je previše onih koji nemaju šta reći niti umiju išta uraditi, a odlučuju o našim sudbinama. Sjećam se vremena kada su mnogi od njih bili periferci. Nikada ništa nijesu radili, ali su mnogo zaradili na pljački naroda. Od onih bezličnih lica iz prošlih vremena postali su bezobrazni neljudi s mnogim frustracijama iz mladosti koje su i tada nagovještavale o kakvim se ličnostima radi. Među njima je mnogo onih koji su spremni i ubuduće praviti opstrukcije i pokušavati da se koprcaju iako je više nego jasno da je poraz na izborima upravo rezultat njihove katastrofalne politike koja je prelila čašu i kod jednog broja njihovih glasača koji su konačno prozreli sve pogubne posledice politike koja je Crnu Goru vodila u propast.

Siguran sam da bi pobjeda bila ubjedljivija da i ovoga puta na ucjene, pritiske i druge marifetluke nijesu ukrali nekoliko mandata. Režim je morao znati da se pupčana vrpca kojom su Srpska pravoslavna crkva i crnogorski Srbi vezani za Crnu Goru nikada ne smije presjeći, kao što nova vlast mora znati da mora bezrezervno poštovati sve posebnosti drugih naroda i štititi ih kao svoje. Niko se u Crnoj Gori ne smije osjećati ugroženim. Strah od nove vlasti mogu imati samo kriminalci iz odlazećeg režima i njima bliski prijatelji koji su očerupali Crnu Goru i za sebe prigrabili enormno bogatstvo. Zato pozive odlazećeg šefa režima da će se odmetnuti u šumu da brani one vrijednosti koje su poražene na izborima ne treba potcjenjivati, naprotiv, od njih se sve može očekivati. DPS će u javnosti slati jedne, a ispod žita osmišljavati nove opstrukcije. Zato je od velike izborne pobjede značajnije da se što je moguće brže širi front ljudi koji će otkloniti posledice odlazeće vlasti oličene u ubijanju političke kulture i demokratije, stvaranju lažne slike o ekonomskom blagostanju i huškanju jednih na druge. Mora se hitno razbiti fama o tome ako jedni slave svoje posebnosti i drže do svoje vjere i tradicije da time ugrožavaju druge. Sloboda za sve će otvoriti oči svima i stvoriti ambijent u kome ćemo poštovati tuđe posebnosti kao svoje. To će izgraditi odnose u državi gdje nikome neće biti tijesno.

U državi u kojoj neće biti viška prava za jedne u odnosu na druge građane neće biti podjela po vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Podjele te vrste se javljaju u državama koje favorizuju prava jednih na račun drugih. Zato mudro i bez nervoze treba graditi temelje nove politike koja će biti u interesu svih građana, jer na nepravde se jednako reaguje i unutar onih naroda koji pripadaju istoj naciji i istoj vjeri, pa i porodici.