Za vlast koja je okovana mržnjom, podjelama i samo njima znanim istinama, koja nikada nije uradila ništa da se posvađani narod pomiri, sem što je blebetala o svojim istinama i osuđivala druge, koja je izbacivala iz sebe otrovne strelice prema onima koji ne misle kao ona, istorija će jednog dana donijeti sud zbog kojeg će se ovaj period crnogorske istorije nazivati periodom velike nesreće i zla.

Ma koliko u svom bezumnom zanosu golom silom donosili odluke po njihovoj volji, i slavili nasilno izvojevane „pobjede“, nikada ne smiju smetnuti s uma da su takvim ponašanjem unesrećili na stotine hiljada građana, što će im se jednoga dana vratiti kao bumerang.

Bio sam svjedok velikog crkveno-narodnog sabora 21. decembra, na kom je desetine hiljada građana po velikom nevremenu satima istrajavalo u namjeri da se poklone moštima Sv. Vasilija Ostroškog i iskažu svoje nezadovoljstvo Predlogom zakona o slobodi vjeroispovijesti. I mladi i stari, zajedno u odbrani vjere prađedovske, zajedno su prelazili put, korak po korak, da bi cjelivali mošti velikog sveca i poslali poruku ljubavi i pomirenja. Ovih dana sam na društvenim mrežama čitao poruke mržnje pristalica režima, od kojih se svakom časnom čovjeku diže kosa na glavi. Mnogo puta sam s tim u vezi pomislio koliko je jadna vlast koja se zasniva na bolesnoj mržnji prema sopstvenim korijenima, i koliko predstavnici drugih vjerskih zajednica, personifikovani u poslanicima u parlamentu Crne Gore mrze srpski narod, i oglušuju se na apele jednog broja njihovih sunarodnika koji šalju poruke ljubavi, koji su kroz istoriju dali veliki doprinos očuvanju onih najpozitivnijih primjera međunacionalnog i vjerskog sklada u Crnoj Gori. Danas je svima jasno ko širi mržnju prema Srbima i ko su najveći proizvođači mržnje, kao i ko je i zbog čega zadojio Crnu Goru mržnjom jednih prema drugima.

Da li je vlast toliko slatka da ni 30 i više godina šefu režima i njegovoj administraciji nije bilo dovoljno da svađaju, dijele i ponižavaju Crnu Goru i njene građane? Neko pametniji od mene je jednom prilikom rekao: „Treba voljeti domovinu, ali i ona treba da voli vas.“ Vlast koja je u državi uspostavila pravilo da nekome bude majka a nekome maćeha treba da ode. Nesrećnici iz vlasti moraju shvatiti da će ih jednoga dana ubiti sopstvena mržnja.

Nakon što je kao jedan od najvažnijih programskih zadataka DPS na svom kongresu zacrtao osnivanje tzc. crnogorske crkve očekuje se da će na narednom kongresu birati patrijarha, jer DPS je jedina partija na svijetu koja je sebi u zadatak postavila osnivanje sopstvene crkve. To je ona ista partija koja je prisvojila za sebe svu imovinu bivšeg Saveza komunista, pa vođena tim primjerom kreće u otimačinu imovine Mitropolije crnogorsko-primorske. Siptomatično je zašto se donošenju Zakona o slobodi vjeroispovijesti javno nije suprotstavio niko od članova DPS-a. To najbolje govori koliko je ova partija „demokratska“.

Kao što je siptomatično i to što niko od funkcionera DPS-a koji su kršteni od strane sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske, i ne samo oni već i njihovi preci i potomci, ćutke prelazi preko satanizacije svoje crkve. Takođe je čudnovato kako junoše iz njihovih redova, koje bi prirodno trebalo da budu u prvim redovima borbe za istinu, prihvataju da javno stoje u odbrani laži.

„Da sam ćutao, živio bih danas mirno i sramno“, rekao je jednom prilikom pokojni Bogdan Bogdanović, gradonačelnik Beograda. To sam odavno prihvatio kao moto shvatanja života. Zato se pitam koliko je građana Crne Gore spremno da ćuti i prihvati na sebe breme srama, naročito onog koje se u pravom svijetlu predstavilo u noći između 26. i 27. decembra, kada je režim jakim policijskim snagama, torturom, nečovještvom i golom silom, usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti? Neprijateljima Crne Gore je bilo u interesu da se ovaj zakon usvoji, kao što im je u interesu da Milo Đukanović što duže bude na vlasti kako bi lakše pokorili i osvojili Crnu Goru. Čast Crne Gore te noći su čuvali sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske, poslanici Demokratskog fronta i vjerni narod.