U Crnoj Gori je 126 sveštenika, na čelu sa mitropolitom Joanikijem, ubijeno u Drugom svjetskom ratu. Oni su upisani u knjigu svetih Srpske pravoslavne crkve. Da li je prijetnja premijera Markovića mitropolitu Amfilohiju i prebijanje sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske najava nastavka već viđenog krvavog pira koji Crnu Goru prati vjekovima ili poslednji trzaj usplahirene vlasti svjesne svojih zlodjela da fašisiodnim odlukama zaplaše narod i zaustave ogromno nezadovoljstvo proizvedeno njihovim kriminalnim naumom da otmu hramove i imovinu MCP? Zapamtio sam kako su u našem narodu u svakoj nesreći bilo ličnoj ili kolektivnoj tužbalice naricale: „Da smo crkve redom obarali, ne bi jade veće dočekali.“ Zato se u Boga nadam da će se svi oni koji su udarili na svetinje dozvati pameti prije nego što ih stigne Božja kazna. Stranke vladajuće koalicije unose u politički život, svaka na svoj način, svoj dio jednoumlja. Zajedničko za sve njih je cilj da ostanu na vlasti po cijenu žrtvovanja najsvetijih vrijednosti ove države. Zato, braćo Srbi, ma gdje bili i ma kome pripadali, suočite se sami sa sobom i shvatite da nijeste repa bez korijena. Sve dok postoji Crna Gora, ova naša zemlja mučenica, postojaćete i vi. Jači smo mi Srbi nego što sami možemo pretpostaviti. Zato nas se i plaše, plaše se da se ne probude vaše duše, velike kao nebo nad Crnom Gorom. Znaju da kad se probudi vaša duša, da neće moći ni da vam otimaju grobove, ni hramove. Nema više ni čega da se plašite, već su vam oteli sve što su mogli, a ono što nijesu mogli pokušavaju da vam otmu. Zato je potrebno da pronađete u sebi ono što vas čini Srbima. Vrijeme je da ponovo budete ono što jeste, ono što ste kroz vijek vjekova bili, Srbi s dušom. A kada imate dušu, onda je sve lakše. Dušom ćemo se odbraniti!

Nijesu oni dostojni kapi naše krvi. Sabrani u vjeri mi smo nepobjedivi. Nepobjedivi smo i zato što su sa nama u odbrani svetinja i Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški i Njegoš. Njihova duhovna moć koju su ugradili u svaku stopu ove države jača je od bilo kojeg NATO bombardera i vjerujem da će ona biti najsigurnija brana od bezumnih nasrtaja režima. Tužno je što se na ovim prostorima istorija svako malo ponavlja. Nerijetko smo bili naivni u vjerovanju da su se naši vječiti neprijatelji promijenili. Nažalost, nijesu… Oni podmuklo čekaju da da nam zadaju udarac kad im se god ukaže prilika. No, ipak, najviše bole postupci naše braće koja su spremna za mali i veliki ćar da izdaju i prodaju svoje pretke i svoje potomke. Po tome smo jedinstveni u svijetu. U tome je i razlika između njih i nas, jer mi branimo ono što je bilo sveto našim precima, a oni ono što su oteli od naroda. Zato su njihovi postupci, postupci unezvijerenih zvijeri koje reže dok u zubima drže ukradeni plijen, a mi se ujedinjeni u vjeri svake noći sabiramo i molimo za njih i za nas. Za njih da se dozovu pameti, jer ne znaju šta čine, a za nas da u molitvi i ljubavi odbranimo naše korijene.

Ova vlast mnogo toga duguje ovom narodu. Prije svega, moraće vratiti sve ono što je od njega otela, a to nije malo. Gdje se aktuelna vlast zaputila i ko su njeni podržavaoci u regionu, bili smo svjedoci ovih dana kada se pojavio spisak poznatih srbomrzaca od kojih su počeli javno da se odriču njihovi sinovi. Ima li većeg poraza za jednog oca od onog kada se od njega ograđuje sin, kao što je to bio slučaj sa Svetislavom Basarom? To me podsjeti kako je tast jednog crnogorskog diplomate, poznatog srbomrsca, okarakterisao svoga zeta. Kako je govorio moj pokojni otac: „Bolje, sine, da nijesi živ, nego da te prijatelji tako doživljavaju.“ Tako je i jedna časna dama izašla iz reda da ne bi pružila ruku poslaniku koji je glasao za sramni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, a koji je došao da se pokloni sjenima pokojnika za kojim je ona primala saučešće. Ovih nekoliko primjera slikovito govore o tome ko su ljudi koji su kidisali na svetinje i koje zlo mogu donijeti Crnoj Gori. A moj dvogodišnji unuk Vasilije kleknu i poljubi krst u porti Manastira Ostrog, što bi rekao naš patrijarh Irinej – kao da mu anđeli šapnuše da i on tako mali mora dati svoj doprinos u odbrani vjere prađedovske.