Piše: Jovo Pejović

Hoće li svi koji misle da su nas nekoliko puta u toku vršenja vlasti nadmudrili i preveli žedne preko vode jednoga dana shvatiti da nas nijesu uspjeli zastrašiti, niti prevariti, već da smo najčešće ćutali i bili po strani iz pristojnosti ili da ne bismo povukli brzopleti potez koji bi ostavio nesagledive posledice po skladan život na ovim prostorima? Istinske glasače opozicije u proteklih trideset godina šibali su vjetrovi zla, pakosti i mržnje.

Nijesu im mogli ništa. Odbacili su sve za šta su drugi bili spremni da puze, cvile i mole. Bili su i ostali veliki ljudi. Njima je pripalo u dio da vijek u kojem su živjeli, a neki još uvijek žive, ničim nijesu zaslužili, niti je svijet u kojem su živjeli i žive dostojan njihove hrabrosti i doslednosti. Oni za ideju kojoj su poklonili svoj život ništa nijesu tražili. To su smatrali i smatraju svojim dugom prema slavnim precima čiji put slijede. Mali je broj među njima onih koji nijesu hapšeni, zatvarani, kažnjavani i ucjenjivani, kojima zbog političkih uvjerenja život i životna egzistencija nijesu bili ugroženi. Mnogo je među istinskim opozicionarima onih koji su se preselili u vječnost, a da nijesu dočekali slobodu kojoj su podredili čitav svoj život. Nije mali broj onih koji su odbijali sve ponude vlasti koje bi im život učinile lagodnijim, ali bi im obraz bio ukaljan. Između lagodnog života i čistog obraza oni su izabrali čist obraz. Oni će kad-tad biti heroji našeg vremena i istinski čuvari svog obraza i obraza Crne Gore.
Kada razmišljam o žrtvi koju čine ljudi našeg vremena za ideale kojima su podredili sve, uvijek se sjetim priče kako je njemački oficir pred streljačkim strojem ponudio sinu Živojina MišićaAleksandru, da mu poštedi život čuvši da ima njemačke krvi, jer mu je majka bila Njemica: „Pola vaše krvi je njemačko“. Aleksandar mu je odgovorio: „Ta polovina je istekla na Kolubari.“ I na taj način je odbio pomilovanje i izabrao smrt. U naše vrijeme su istinski opozicionari u posve drugim okolnostima činili podvige za divljenje i podnijeli veliku žrtvu za istinsku, njegoševsku Crnu Goru. Vjerujem da će i o njima istorija jednoga dana dati svoj sud. Jedan od redovnih glasača DPS-a, u rijetkim trenucima svoje iskrenosti, priznade da u opoziciji ima mnogo časnih stručnih i kvalitetnih ljudi koji su, na žalost Crne Gore, spriječeni da daju svoj doprinos njenom razvoju.

Može se naslutiti da će se država vrlo brzo naći na infuziji, a na njoj bi bila odavno da velike sile podaničkom režimu ne gledaju kroz prste, jer sami Bog zna koliko je tona kokaina, poput ovog zaplijenjenog na crnogorskom brodu „Budva” prošlo „neopaženo“, kao i što je sve s tako stečenim novcem pokrivano. Ima članova DPS-a koji među narodom forsiraju tezu da u opoziciji nema kadrova koji su sposobni da vode državu.

Naravno, ni ova teza ne drži vodu. Primjer za to su opštine u kojima je opozicija na vlasti ili je bila na vlasti. U tim opštinama nije bilo krađe državne imovine, zaduživanja i nedomaćinskog upravljanja. Vlast je, međutim, koruptivnim radnjama i drugim metodama činila sve da lokalnu vlast u tim opštinama učini nestabilnom, podmićivanjem odbornika ili partija koje su decenijama bile u službi režima i koje su sticajem okolnosti postale dio lokalne vlasti. Licemjerje režima u tim opštinama se i ogleda u činjenici da režim stalno prigovara opoziciji da na državnom nivou ne podržava nijedan predlog vlasti, a da je stalno kritikuje.
Pritom se na isti način odbornici te iste vlasti odnose prema lokalnoj vlasti koju konstituiše opozicija. S tim što im sa državnog nivoa uskraćuju one benefite koje šakom i kapom dijele opštinama u kojima je DPS na vlasti. Sudbina Crne Gore se neće rješavati paketima Vlade kojima se pokušavaju zamaskirati korupcija i kriminal vlasti.
A o kakvim se paketima radi najbolje svjedoči primjer dezavuisanja velikog broja prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje kojima je uskraćeno pravo na obećanih pedeset eura pomoći. San o životu dostojnom čovjeka s njima na vlasti nikada nećemo dosanjati.
Izvor: DAN