Cijela Crna Gora s nestrpljenjem čeka kada će se konačno pojaviti Milova torba koju najavljuje Duško Knežević. Koliko je teška i koliko Migovih koverti u nju može stati pitanje je s kojim Crna Gora odlazi na spavanje, čekajući da li će se narednog dana pojaviti torba puna para.

Pristalice DPS-a mole Boga da se torba zagubi, a protivnici režima očekuju da se torba pojavi na kraju rijalitija koji je okupirao pažnju svekolike javnosti. Da li najavom snimka o punoj torbi para Duško Knežević rizikuje da završi kao što su završavali svi oni koji su se suprotstavljali diktatorskim režimima širom svijeta, pokazaće vrijeme. Nositi glavu u torbi na Balkanu znači izlagati se velikom riziku, naročito kada su pare u pitanju.

Mediji su svojevremeno zabilježili da je Jelena Karleuša prošetala torbu od 15.000 eura, na koju je čekala godinu dana. Koliko košta Milova torba i koliko ćemo još čekati da je Duško Knežević prošeta na društvenim mrežama, sve zavisi od Kneževića ili kako on izjavi od njegovog pravnog tima?! Koliko može biti amoralna jedna vlast pa da svojim građanima organizuje rijaliti s ciljem da se odbrani od očigledne krađe u koju su uhvaćeni njeni istaknuti članovi, ovih dana se potvrđuje na primjeru crnogorske vlasti.

Kakav je mentalni sklop podanika koji su stali u odbranu takve bestidnosti, teško da može procijeniti ljudski um. Vide li građani Crne Gore što znači demokratija na suvom hljebu kojim su popunjene njihove trpeze i kako nas kroz priču o stranoj pomoći svaki put režimlije i njihovi sponzori prevedu žedne preko vode?

Naša autentična stvarnost odavno je prevazišla sve španske serije koje godinama zaokupljaju pažnju naše javnosti jednako kao i „Parovi”, „Farma” i „Zadruga” koje prema svim istraživanjima bilježe rekordnu gledanost. Zato je sve više onih koji vjeruju da imamo dovoljno građe u izjavama i intervjuima Duška Kneževića, TV istupima šefa režima, specijalnog državnog tužioca, poslanika DPS-a, režimskih novinara i političkih analitičara, onih domaćih, ali i uvoznih za naš TV serijal sa DPS glumcima u glavnoj ulozi.

Nije realno očekivati da će preko očiglednih krađa, velikih i malih na svim nivoima, narod ćutke preći pa iako se njihovi akteri prave ludi kao da se to njih ne dotiče. Tako za naše prilike zvuči nestvarno da je ministar za zaštitu životne sredine Slovenije Jure Leben podnio ostavku zbog optužbi za korupciju što je obrazložio riječima „ Iako mi je mirna savjest, bilo bi neodgovorno, da ugrozim kredibilitet ministarstva koje sam vodio“ ili pokretanje postupka od strane tužilaštva Izraela protiv premijera Netanijahua.

Što još treba da se desi u Crnoj Gori da njeni čelnici podnesu ostavku, i koliko će vremena trebati da se razotkriju sve krađe koje su se odvijale pod pokroviteljstvom ovog režima na svim nivoima?! Nakon svih krađa i afera u vezi sa njima, sasvim prirodno zvuči komentar jednog građanina na društvenim mrežama povodom nestanka zlatne burme majke kralja Nikole iz muzeja na Cetinju, po prezimenu rekao bih Cetinjanina, koji uzgred rečeno imaju urođen dar da na duhovit način komentarišu ličnosti i događaje…

Citiram:„Treba provjeriti je li Njegoš još na Lovćenu“… I ne samo Njegoš, jer sve što je vrijedno u Crnoj Gori je ili prodato ili ukradeno, da ne govorim o tome koliko je ukaljan kredibilitet države ovakvim nepočinstvima režima. No, ako se u javnosti pojavi Milova torba prije nego moja kolumna, neće mi biti žao što će moj komentar izgubiti na aktuelnosti.

Izvor: DAN