Koliko se radosti uselilo u živote ljudi koji su trideset godina vodili nepoštednu borbu da bi konačno 30. avgusta bio pobijeđen režim Mila Đukanovića, najslikovitije svjedoči jedna od brojnih poruka koje sam dobio od mojih opozicionih prijatelja: „Jovo, ovo sam čekao 30 godina. Sada sam najsrećniji čovjek u životu.“ Trideset godina borbe za slobodu je dug period, za mnoge on je značio put po trnju. Progon, ekonomsko iscrpljivanje, ugrožavanje osnovnih prava i sloboda obilježili su naše živote.
Još su mi u svježem sjećanju suze u očima istinskih opozicionara koji su stavili na kocku sve što imaju u životu samo da ne iznevjere ideale kojima su podredili život. Kada vas vlast natjera da nemate parče hljeba za svoju porodicu, kada vas ucijene radnim mjestom, kada vam od života naprave pakao, a vi ne posustanete i idete do kraja, onda vama i samo vama pripada oreol pobjednika. Zato minimizirati doprinos ovih ljudi izbornoj pobjedi, a veličati samo one koji su prespavali 30 godina da bi se uoči izbora probudili u najmanju ruku je nemoralno iako i njima treba odati priznanje što su konačno shvatili da je vrijeme da se i oni pridruže našoj borbi. Zbog toga je od velike izborne pobjede ne manje važno da se ti veliki heroji i njihova žrtva nikada ne zaborave, ali i da se što je moguće brže širi front ljudi koji će otkloniti posledice odlazeće vlasti oličene u ubijanju političke kulture i demokratije, stvaranju lažne slike o ekonomskom blagostanju i huškanju jednih na druge.
Svi dobro znamo da se zahvaljujući odlazećem režimu promovisalo stanje narušene političke kulture i zagađenog političkog prostora. Ako budemo solidarni jedni prema drugima i ako budemo ulagali u državu, a ne od nje otimali vrlo brzo ćemo shvatiti da je u modernim državama patriotizam plaćanje poreza i poštovanje Ustava. U državama gdje nema viška prava za jedne u odnosu na druge nema podjela na nacionalnoj, vjerskoj i drugoj osnovi. Podjele nastaju onda kada se favorizuju prava jednih na štetu drugih.

Srbi su se stoički nosili s progonom koji se može porediti sa onim iz vremena okupacije Crne Gore od strane stranih zavojevača. Poslednjih decenija se stvarala atmosfera da su Srbi remetilački faktor i da ih treba po svaku cijenu spriječiti da budu dio vlasti. Oni su mnogo puta svoje glasove poklanjali onima koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, a ovi im nikada nijesu uzvratili na način koji zaslužuju. Nova vlast mora da zna da su je Srbi i ovoga puta, bez sujete, iskreno i bez uslovljavanja u velikom broju podržali. Zato je dužna da tu činjenicu maksimalno respektuje i Srbima povrati sva prava koja su vjekovima imali, ali i da im pruži šansu da učestvuju u kreiranju budućnosti Crne Gore.

Dobri odnosi sa svim susjedima, a naročito sa Srbijom bez obzira na to ko je tamo na vlasti preduslov su da brže zakoračimo u budućnost. Svaka neodmjerena izjava unosi nemir u živote naših građana koji još ne mogu da vjeruju da je ostvarena pobjeda. U pobjedničkoj euforiji niko ne smije iznevjeriti one koji su se 30 godina borili za slobodu. Neko će reći da su na tom putu pravljene i greške, a ja ću reći da je njihova hrabrost ali prije svega istrajnost i u trenucima kada su mnogi odustajali i mijenjali opozicioni dres dresom režima čuvala iskru slobode da se potpuno ne ugasi.

Kadrovanje koje je ovih dana u centru pažnje je đavolski težak posao, a ako je rezultat ucjena, onda je unaprijed osuđeno na propast. Niko se u ovom vremenu ne smije uspavati, jer ovakva vremena su Bogom data za lov u mutnom, pa se nerijetko dešava da lisica od vuka ugrabi veći dio i povede kolo. Slušao sam od mnogo pametnijih od mene da se neko otrijezni ranije, neko kasnije a neko nikada. Uvijek kada je teško treba se prisjetiti vječitih prijatelja i voditi računa da se takvo prijateljstvo ničim ne natruni. Vrijeme koje je pred nama nije nimalo lako. Mnogo je problema da bi se stvarali novi. To što su Srbi progutali mnogo knedli poslednjih dana i decenija da bi ubrzali put Crne Gore u budućnost ne znači da će dozvoliti da budu žedni prevedeni preko vode.

Izvor: DAN