Piše: Jovo Pejović

Ako se ljubav prema otadžbini mjeri ljubavlju prema jednom nazadnom, degradiranom režimu koji je uništio institucije i opljačkao građane, onda s pravom treba da se zapitamo da li je u nama ostalo išta od onoga što je Crnu Goru činilo bastionom čojstva i junaštva? Trebalo bi da više volimo sebe da bismo vidjeli gdje živimo i kako živimo, a kako žive crnogorski vlastodršci. Režimi prolaze. Zato ne treba poistovjećivati nijednu vlast sa državom u kojoj živimo. Šef bivšeg režima gura ispred sebe lidere manjinskih naroda, koji se pokušavaju predstaviti kao zaštitnici Crne Gore i Crnogoraca. Iza te opasne igre krije se namjera da se svaka reakcija nove većine u javnosti i međunarodnoj zajednici predstavi kao njihov odnos prema manjinama što nema blage veze s istinom. Zato sve provokacije koje dolaze sa tih adresa treba ignorisati i pokazati zrelost u procjenjivanju težine poruka na kojima odlazeća vlast decenijama temelji svoju politiku. Nijedno protestno okupljanje nije spontano. Uvijek u njegovoj pozadini stoji pojedinac, grupa građana ili partije. Po pravilu učesnici protesta se okupljaju na nečiji poziv, a protesti redovno imaju političku pozadinu, pa i oni koji na prvi pogled to nijesu. Takav je bio i protest na Cetinju uperen protiv Ministarstva prosvjete koji je imao za cilj da pošalje poruku o ugroženosti Crnogoraca. Tom prilikom na meti huligana našao se ugledni profesor i stvaralac Dragan Koprivica, koji je odavno svojim stvaralaštvom pronio slavu o Crnoj Gori van njenih granica. Mudri i nadasve staloženi i uvijek prisebni profesor na kamenice je odgovorio poljupcima i time poslao poruku svima nama da je danas u Crnoj Gori najveća hrabrost širiti ljubav, iako profesoru kao ni njegovim precima nikada nije nedostajalo i one druge hrabrosti. Poznati pjesnik Duško Trifunović, autor je onog poznatog stiha: „Svu nesreću oko nas što vije, stvorile su sitne duše iz inata.“ A takvih sitnih duša je i previše na političkoj sceni Crne Gore i na jednoj i na drugoj strani. Međutim, mržnja koja se emituje od strane suverenističkog bloka prema srpskom narodu prelazi granice pristojnosti, a neću pretjerati ako kažem da se u njihovim očima čita mržnja kakva priliči nekim davnim vremenima, koja nikada ne smijemo potcijeniti. Oni bacaju sjenku na ona vremena kada su Liberalni savez vodile ličnosti s kojima se nijeste morali slagati, ali ste ih morali poštovati. Lično sam poznavao neke od njih koji su i znanjem i ponašanjem bili gospoda u pravom smislu te riječi. Oni su se svim bićem borili za svoje, ali su poštovali i suprotne stavove. I danas kada se sretnem sa nekim od njih to činim s posebnom radošću, jer znam da su se istinski borili za ono u šta su vjerovali a da pritom nijesu bili opijeni mržnjom. Kada se vratim nekoliko decenija unazad, ne mogu a da ne preispitam neke svoje stavove i da se pokajem što sam nerijetko bio naivan i vjerovao ljudima koji to nijesu zasluživali. Sjećam se nekih tada visokih funkcionera suverenističkog bloka koji su danima kukumakali i optuživali Mila Đukanovića i njegov režim da su im spremali likvidaciju, a mi zbog toga danima protestovali ulicama Podgorice, da bi danas oni bili najveći zaštitnici njegovog lika i djela. Nažalost, to je Crna Gora u kojoj ne treba ništa prihvatati zdravo za gotovo i gdje svaku odluku treba preispitati ne jednom nego hiljadu puta. Nikada u Crnoj Gori na političkoj sceni nije bilo više onih koji ispred sebe u političke svrhe isturaju istaknute istorijske ličnosti i time skrnave njihov lik i djelo. Kada se u te ličnosti zaklinju lopovi i kriminalci, onda je to degradacija tih ličnosti i njihovih zasluga. Tako se kukavice i licemjeri kriju iza heroja, fašisti iza antifašista, a lopovi i kriminalci iza časnih i poštenih ljudi. Mi odavno nijesmo ono što smo nekada bili. Postali smo zli, pokvareni, licemjerni i lažljivi. No, ko nije prošao kroz pakao, ne može se normalno ponašati u raju. A najveći broj nas trideset godina živi u paklu. Ponekad se i dobar čovjek umori od svoje dobrote, jer dok je svima bio dobar sebi je bio najgori. Život je kao olovka, svakog dana je sve kraći. Zato se treba potruditi da uradimo nešto lijepo dok ga ima…

Izvor: DAN