Novogodišnja čestitka Duška Markovića o zaposlenju 300 gradjana Bijelog Polja više podsjeća na sinopsis neke bajke nastao po sanacionom planu ove jedva skrpljenje Vlade. Iako je kapitalni budžet za 2017. planiran na 263 miliona evra, što je 52 miliona manje od prošlogodišnjeg, ostaje nejasno iz kojih sredstava će Vlada realizovati izgradnju žičare na Cmiljači  i mosta na Njegnjevu, ako je i dosadašnja realizacija kapitalnih projekata u Bijelom Polju, ali i u Crnoj Gori,  na nivou statističke greške.

Posebno bi zanimljivo bilo da premijer Marković detaljno precizira kad će biti otvorena fabrika za otkup i preradu mlijeka u Pavinom Polju, fabrika bezdimnih suhomesnatih proizvoda i fabrika za proizvodnju peleta. Da li će ovi projekti biti realizovani u privatno – javnom partnerstvu, i to na način da investitori bliski DPS – u, budu oslobođeni svih dažbina, kao što godinama duguju porez državi čija naplata je postala misaona imenica. Ali onda pred izbore zaposle desetak socijalno ugroženih slučajeva za platu od 150 evra bez osiguranja i doprinosa, dok oni zgrću ekstra profit do programiranog stečaja preduzeća. Ima li brutalnijeg primjera od fabrike mineralne vode Bjelasica Rada koju su kao jedan od najboljih kolektiva u bivšoj SFRJ  decenijski pljačkali. Da li će ove fabrike u najavi u stvari biti partijski pogoni od izbora do izbora pod strogom kontrolom DPS – ovih tajkuna, ili će radnici imati dio u vlasničkoj strukturi, kako ih ne bi mogli otpuštati i maltretirati na svaki mig iz centrale DPS – a? Ali umjesto da projektanti uništavanja  bjelopoljske i crnogorske privrede budu procesuirani, oni dobijaju nove poslove, od auto puta do „kapitalnih“ investicija koje redovno završe višemilionskim korupcijama. Takodje bi bilo interesantno da se premijer Marković u jučerašnjoj čestitki obratio zaposlenim u opštini kojima se do skoro dugovalo jedanaest ,  ionako mizernih plata, i da saopšti li se u Bijelom Polju priprema masovno otpuštanje zaposlenih.  Ako neko misli da će problem viška zaposlenih rešavati otpremninama od nekoliko hiljada evra koje su već dužni, a pritom dodatno zaduživati opštinu potrošačkim kreditima, onda mora računati na socijalni bunt i otpor građana. Jer se na ovaj način ne rješavaju problemi, već se stvara nova sirotinja koja u gradu bez investicionog potencijala, može samo da emigrira ili umre od gladi.

Nažalost, Bijelo Polje je danas razglednica  cijelog sjevera Crne Gore, i toga je Duško Marković i te kako svjestan, samo sreća po njega, što je Dan opštine samo jednom u godini, pa mu se čini da će građani zaboraviti što je obećao. Mi sigurno nećemo, i obavještavamo ga da planiramo niz aktivnosti širom Crne Gore da pokažemo kako  njegov Budžet predstavlja apokaliptični scenario života u Crnoj Gori.