***

Manično-depresivna psihoza, ili bipolarni afektivni poremećaj je ozbiljna zdravstvena anomalija s velikim brojem oboljelih, i s visokom stopom mortaliteta. Karakteriše je ponavljanje epizoda manije i depresije i doživotna ranjivost mentalnog sklopa. Terapija manične faze uglavnom podrazumijeva hospitalizaciju uz hitan ljekarski tretman.

Ipak postoje izuzeci, kao u slučaju oboljelog B. M.-a, koji je sam sebi odredio terapiju, da nakon subotnjih delirijuma, vizija i depresivnih euforija u svom špajzu, objavi kolumnu koja je u srazmjeri sa 100 grama nečeg što mu stalno fali. A, da se bar mogu uočiti ikakvi nagovještaji ozdravljenja kod pomenutog B. M., lično bih finansirao sabrana djela njegovih poremećaja.

Ali, avaj, pošto bolest kod B. M.-a napreduje kao Asadove trupe u Siriji, u mojim Mojanovićima, koje B. M. pominje u svojoj kolumni posvećenoj meni, za njega bismo rekli po zetski: „To treba isfrskati prutićem“. Medjutim, posto se B.M. kao hodajuca avangarda vozdigao iz crnogorske zabokrecine do bruklinskih mansardi, bilo kakvo domacinsko i ljekovito frskanje pruticem ne bi dalo rezultata, niti bi imalo smisla.Tim prije što u kolumni B. M. postoji čitav spektar gadosti i primitivizama, na koje čovjek ne može, i ne treba nikako odgovarati, a kamoli lomiti pruteve.

A to, što me B.M.  upućuje da se okrenem poljoprivrednom djelovanju u Mojanovicima, upalim traktor (IMT-542 mog brata od strica) i zaorem livade kojih hvala Bogu, i mojim precima, imam, prihvatam sa zadovoljstvom. I pritom nudim B. M.-u da kod mene bude sezonski najamnik, posto  mu se  novinarsko najamništvo svelo na dirigovano pljuvanje, a veoma cesto i na  povracanje. Ali pošto on ne zna razliku između paradajz i paprike, krastavca i tikvice,  B.M.-u je bolje da saceka da prođe inicijativa Andrije Popovića o legalizaciji lakih i teških droga, i da ga vidi Petar Ivanovic, kad vec ne moze Pablo Eskobar.

 A da ne bi neko pomislio kako imam nešto protiv B. M.,  očajnog Natovca iz špajza, želim da s javnošću podijelim jedan motivaciono bezbjednosni detalj poslije citanja njegove nedjeljne skrabanije. Nakon što me B. M., ili 100 grama bilo čega za smirenje, u svojoj kolumni nazvao rusofilom, ja sam, u strahu da ne dođu trupe SAJ-a, i odvedu me na Grmožur, krenuo da spaljujem svoje primjerke ruskih knjiga, od cijeg plamena se grijalo pola Mojanovića. A kad je na red došao Dostojevski, odlučio sam da napravim izuzetak i samo spasim “Idiota”, kojeg ću poslati gorepomenutom B. M.-u, ne bi li se nekako pronašao.

Ali da javno obeća da neće pobjeći od samog sebe ako se jednom bude prepoznao.

Za početak, pošto uporno odbija terapiju, spreman sam da mu predložim alternativne metode lijecenja, te da za pocetak napusti SDP, jer je ta stranka ogranak ISIL-a u Crnoj Gori. Istog onog ISIL-a, sa čijim se liderom Abu Bakr el Bagdadijem sreo Džon Mekejn. A taj El Bagdadi nije baš srca kamenoga kao što pokazuju okrutnosti sa jutjuba, jer je imao razumijevanja za održavanje Kongresa SDP-a, pa je na odsustvo poslao jedan dio svojih boraca kako bi glasali za Ranka, i bili na “pravoj” strani istorije.

A što se Ranko prije nekoliko dana sreo s Mekejnom, koji se ranije sretao s El Bagdadijem, i još ranije s Đukanovićem obilazio Sveti Stefan i ostale crnogorske atrakcije, u stvari, predstavlja roman paralelnih radnji kod Tolstoja, koje kolumnista ND “Vijesti” tesko moze pratiti. Ali posto je B. M. odavno prihvatio epizodnu ulogu vatrogasca u „Ćelavoj pjevačici“, to je sad problem ćelave pjevačice a ne zlehudog vatrogasca koji iz spajza gasi požar bez šmrka. Ili, što bi rekla moja pokojna baba iz Mojanovića: „Dome, nemoj nikad da se rvaš sa svinjom, em se izglibaš, em je svinji lijepo.“ Bog da joj dušu prosti, za sve je bila u pravu, samo što ona sad ne bi mogla ni pretpostaviti, da ni svinje više nijesu ono što su bile.