Ugovor o zakupu cjelokupne imovine Ulcinjske solane izmedju JP Nacionalni parkovi i AD Solane “Bajo Sekulić“ u stečaju zahtijeva urgentno reagovanje državnog tužilaštva, jer se njime pokušava sakriti pljačkaška privatizacija nekadašnjeg privrednog giganta, uz pokušaj oslobađanja od krivične odgovornosti onih koji su upravljali Solanom.

Pitanje je, kako je moguće da JP Nacionalni parkovi, nakon 11 neuspješnih tendera o prodaji imovine AD Solane “Bajo Sekulić “, dobije ugovor o cjelokupnom zakupu pod obrazloženjem zaštite biodiverziteta, a da se pokretanje proizvodnje tretira samo kao mogućnost?! Ovo posebno zbog toga što je na svim dosadašnjim tenderima izričito traženo da se potencijalni kupac obaveže da će organizovati proizvodnju i preradu soli.

Ako je dosad osnovna djelatnost JP Nacionalni parkovi bila upravljanje sa pet nacionalnih parkova u Crnoj Gori, logično je zapitati se – kako je na posljednjem tenderu ovo državno preduzeće moglo konkurisati, i dobiti pravo zakupa nad cjelokupnom imovinom ulcinjske Solane..?!

Očigledno, pritisak iz EU je minirao projekat Eurofonda i države da se Ulcinjska solana preimenuje u gradsko građevinsko zemljište, na kojem bi se gradili apartmani i golf-tereni, iako je zemljište na tom području bilo u vlasništvu države, a ne Eurofonda. Zbog toga je opstanak biodiverziteta u dijelu Ulcinjske solane jedino moguć ako istovremeno dođe i do pokretanja proizvodnje, na čemu, kao ključnom preduslovu, insistiraju iz Evropske unije.

Nažalost, u ovom trenutku ne postoji ni nagovještaj te mogućnosti, i više je nego očigledno da je država još jednom pokušala prevariti EU, što potvrđuje i najava potpisivanja aneksa ugovora, iako je tek prije neki dan došlo do primopredaje imovine.

A čitava golgota, kroz koju su prošli zaposleni u ovom preduzeću, boreći se za svoja prava, pokazuje samo da su ispali kolateralna šteta u činu monstuoznog uništavanja Solane.

Pitanje je i kako je moguće da je ovaj ugovor o zakupu u skladu sa zakonom, ako se ima u vidu da je doskorašnji vlasnik Eurofond založio imovinu Solane, koja je bila u državnom vlasništvu, za višemilionske kredite kod dvije banke. I to za jedan kredit u Prvoj banci, i za drugi kredit u CKB-u. Toliko namjernih slučajnosti u Solani jasno upućuje na privredni kriminal ogromnih razmjera.

Zato državni tužilac takođe mora ispitati i da li je Savjet za privatizaciju dao saglasnost za ovakav vid hipotekarnog zaduživanja. A mora pokrenuti i sveobuhvatnu istragu protiv predstavnika Eurofonda, koji su svjesno uništavali Solanu, da bi postali vlasnici vrijednog zemljišta, koje su namjeravali prevesti u gradsko-građevinsko.

Zbog svega navedenog, smatram da državni tužilac ima i više nego dovoljno elemenata da pokrene istragu u slučaju privatizacije Solane, jer se radi o privatizacionoj hobotnici, koja je na sličan način uništavala privredne gigante po čitavoj Crnoj Gori. Jasno je da je taj proces bio neizvodljiv bez sprege sa državom, koja sad pokušava pobjeći od odgovornosti nemuštim i nejasnim ugovorima, koje još niko nije ni vidio.