Antirusko i histerično reagovanje Vlade izbornog povjerenja na čijem čelu je Milo Đukanović predstavlja nastavak jedne sramotne i izdajničke politike konfrontacije sa našim dokazanim saveznikom Rusijom. Posebno zabrinjava činjenica da je u ovom posljednjem saopštenju  potpisana cjelokupna Đukanovićeva vlada, i da se od ovih naglašenih rusofobičnih stavova, niko od tzv. opzicionih ministara nije ogradio. Ali ovaj najnoviji luping Vlade izbornog povjerenja, ako se sagleda dublji politički kontekst, u sebi sadrži priznanje realnog stanja, a to je da oni više ne govore u ime građana Crne Gore, već su se ograničili na stavove  Vlade sazidane na političkoj korupciji. Naravno, skrivajući se iza Vladinog saopštenja, Milo Đukanović namjerno izbjegava da preuzme odgovornost za svoju posljednju izjavu, u kojoj samo što nije pozvao NATO da objavi rat Rusiji, jer eto, zamislite drskosti, Rusija smatra, ono što smatra i većina crnogorskih građana, da treba organizovati referendum oko ulaska naše države u ovaj vojni savez.

     Međutim, tu se Đukanović nije zaustavio, već je za dvije globalne prijetnje čovječanstvu imenovao ISIL i Rusiju. On koji je među prvima priznao ISIL u Siriji kao demokratsku i oslobodilačku snagu, upoređuje ovu terorističku tvorevinu nastalu u laboratorijama NATO – a sa Rusijom, koja je jedina beskomprisno i iskreno ušla u borbu protiv ove globalne pošati. I nakon ovako izrečenih monstruoznih optužbi, Milo Đukanović je očekivao da mu zvanična Rusija prećuti, kako bi on nastavio da skuplja NATO bambije, ponižavajući crnogorski narod kao niko u njegovoj istoriji. Ali kad je 2005. zajedno sa Milanom Roćenom molio na raznim adresama za pomoć i investicije, zaklinjući se na vječno slovensko bratstvo i savezništvo, tada mu Rusija nije predstavljala globalnu prijetnju, a investicije koje su u stotinama miliona evra dolazile u Crnu Goru, godinama nakon referenduma, bile su dobro došle, jer su održavale u životu ekonomsku stabilnost države.

     Deset godina poslije, Milo Đukanović se ponaša kao da ga je ubilo sunce na miločerskoj plaži, jer osim što se ničeg ne sjeća što je radio po Moskvi i Sibiru, sad bi rado predvodio američke lovce u bombardovanju Kremlja. Na njegovu veliku žalost, konačni obračun se približio, u oktobru ćemo sami da ga pobijedimo na izborima, jer to slobodni narod Crne Gore očekuje od nas. A onda ćemo ukinuti sankcije Rusiji, i odmah raspisati referendum o ulasku Crne Gore u NATO, i to pitanje jednom za svagda arhivirati, kako bi se okrenuli podizanju posrnule crnogorske ekonomije koju je Đukanović devastirao. Naravno, i Đukanoviću će biti dozvoljeno da glasa na referendumu, ako bude imao vremena zbog pripreme svoje odbrane pred nezavisnim crnogorskim pravosuđem.