Jučerašnji nastup Mila Đukanovića u prisustvu generalnog sekretara Jensa Stoltenberga na aerodromu koji prokišnjava, uz sve elemente farse, demistifikovao je ono što sam sve vrijeme i tvrdio, da upravo Đukanović stoji iza svih naručenih i iskonstruisanih istraživanja javnog mnjenja o lažnoj podršci građana za učlanjenje u NATO, kao i o lažnoj podršci odabranim političkim subjektima.

Agencija IPSOS, na čija istraživanja se Đukanović poziva, s navodnim sjedištem u Parizu, u stvari je skoro dvadeset godina stranački organ DPS-a, koji je za izvjesnu količinu gotovine spreman objaviti da bi Đukanović, ako odluči da se kandiduje, pobijedio i na predsjedničkim izborima u SAD. A kako se IPSOS volšebno preselio iz zgrade stare Vlade u Pariz, vjerovatno u hotel Ritz, ostaje enigma, jer je Francuska jedna od članica NATO, koja se snažno protivi učlanjenju Crne Gore u ovaj vojni savez.

A da je riječ o naručenim istraživanjima i fingiranoj podršci dokaz je i još jedna Đukanovićeva nesmotrenost, kad je sopstvenu projekciju želio potvrditi pozivajući se na to da su slična istraživanja radile i neke ambasade u Podgorici. Zato ga pozivam da saopšti crnogorskoj javnosti koja je to ambasada radila istraživanje javnog mnjenja, s procentima podrške, a da nije riječ o Lipki i Poši, jer su njih dvojica svojom pristrasnošću i podilaženjem crnogorskom režimu odavno zaslužili da se nađu na poslaničkoj listi DPS-a.

I političkom laiku juče je bilo jasno da generalni sekretar NATO vrlo dobro zna da režim objavljuje izmišljene podatke, i da stvarna podrška NATO-u nikad nije prešla 40 %. A po istraživanjima DF-a nikad nije prelazila ni 35 %.

Ako tome dodam Stoltenbergovo insistiranje na jačanju vladavine prava, koja se dosad zasnivala samo na hapšenju „bratstva“ Marovići, više je nego očigledno da će korupcija na državnom nivou nastaviti da cvjeta kao i marihuana u Kolumbiji.

A najbolji primjer je privatizacija Telekoma i dokazana korupcija od 7,5 miliona dolara kroz sporne ugovore, u kojim su aktivnu ulogu igrali članovi porodice Đukanović, i za koju, po mom mišljenju, postoje toliko neoborivi dokazi, da nam nije potrebna asistencija američkih sudova, već da VDT ima osnova da postupi kao i u slučaju pomenutog „bratstva“.

Ovo su samo neki od hiljadu razloga i dokaza zašto režim ne treba da dobije pozivnicu, jer je njegova spoljnopolitička platforma zasnovana na simulaciji, koja će po broju prikazivanja preteći i simulaciju autoputa.

Zato, kao predsjednik DNP-a, još jednom potenciram neophodnost dijaloga oko ovog pitanja, jer bi svaki vid isključivosti od strane režima značajno destabilizovao ionako krhke političke prilike u Crnoj Gori. Još jednom želim ponoviti stav da je za našu zemlju najbolji bezbjednosni okvir vojne neutralnosti, koji bi zajedno garantovale Rusija i NATO.

Svako drugo rješenje bilo bi protivno nacionalnim interesima Crne Gore i vodilo u duboku polarizaciju, koja bi, ako Crna Gora dobije pozivnicu, rezultirala formiranjem anti-NATO koalicije naspram već formirane NATO-koalicije.

Stoga izražavam zadovoljstvo povodom mirnog protesta u organizaciji mirovnog pokreta “NE u rat ne u NATO”, na kojem su govorili lideri političkih stranaka, koji imaju jasno određenje prema eventualnom učlanjenju Crne Gore u NATO.

Istovremeno, ne mogu skriti razočarenje zbog odsustvovanja nekih lidera, čije se članstvo protivi NATO-integracijama, jer na taj način direktno pomažu crnogorskoj NATO-koaliciji da nastavi s konstrukcijama i fingiranim podacima o podršci.

I dalje smatram da je naša obaveza da poštujemo većinsko mišljenje crnogorskih građana, koji se protive učlanjenju naše države u NATO, jer bi sve drugo predstavljalo antidržavni čin suprotan vjekovnom istorijskom biću Crne Gore.