Lider Demokratske narodne partije i funkcioner Demokratskog fronta Milan Knežević u intervjuu za „Slobodu” ocijenio je da masovnim izlaskom na izbore opozicija može donijeti pobjedu Podgorici, a samim tim i oslobođenje Crne Gore.

On je naveo da je Crna Gora 21. maja 2006. godine postala nezavisna sama od sebe, a zavisna od Mila Đukanovića i njemu bliskih ljudi.

Kada je riječ o sukobu u opoziciji, lider DNP-a smatra da DF ne snosi nikakvu odgovornost za podijeljenost unutar opozicione političke scene.

Nažalost, Demokrate i Građanski pokret URA, pod pokroviteljstvom američke ambasadorke, nijesu imali hrabrosti i odlučnosti da naprave koaliciju sa DF-om i SNP-om koja bi doprinijela povećanju izlaznosti opozicionih birača, kazao je Knežević.

Crna Gora nezavisna od same sebe, a zavisna od Đukanovića

Crna Gora je prije 12 godina postala nezavisna. Da li je, po Vašem mišljenju, današnja Crna Gora ravnopravni dom za sve njene građane ili privatni posjed pojedinaca iz vrha vlasti?

Crna Gora je 21. maja 2006. godine postala nezavisna sama od sebe, a zavisna od Mila Đukanovića i privilegovane grupe kerbera iz njegovog okruženja. Po nesrećnom Ustavu, Crna Gora je država svih njenih građana koji su ravnopravni. Ipak, Srbi su malo neravnopravniji u odnosu na ostale narode u ovoj državi. Iako su sa ostalom pravoslavnom braćom Crnogorcima stvarali i branili kroz vjekove državu i narod, Srbi su u 2018. godini, od obilježavanja takozvane nezavisnosti, dobili status „crnogorskih Kurda” institucionalno getoiziranih, sa jedinim pravom da mogu umrijeti, a da ne pitaju nikog je li dozvoljeno.

Ono što je civilizacijski poražavajuće ovih dvanaest godina, jeste činjenica da je stvorena nova kategorija građana, tzv. „bivši Srbi”, koji su 1999. godine branili beogradske mostove sa fotografijama Slobodana Miloševića. Sa svojih podgoričkih terasa psovali su Bila Klintona i Tonija Blera, gađajući ekspres-loncima NATO avione, kleli se u Visoke Dečane i Gračanicu, pa sad, dvanaest godina kasnije, stideći se svoje prošlosti, ruku u ruci sa Hašimom Tačijem i Haradinajevim lakejima, promovišu pun frižider pašteta i mesnih narezaka kao da su pobjegli sa „Podravkinih” brendova. Ova kategorija janjičara izašlih iz Američke ambasade sada proslavlja i čestita referendumsku krađu 21. maja, iako su prije dvanaest godina toliko ridali za izgubljenom državnom zajednicom da su narednih šest mjeseci samo doručkovali bensedine i bromazepame kako bi zaboravili „kamijevsku” stvarnost. Za razliku od njih, ponosan sam što nijesam izdao nijedno svoje uvjerenje. Zbog toga sa zadovoljstvom mogu izjaviti da se ne bih nikada mijenjao za njihove evropske živote, pa makar me to koštalo četrdeset godina robije.

Đukanović kontroliše poslanike, Marković ministre

Lider DPS-a Milo Đukanović, koji je na vlasti već 27 godina, najavio je borbu „do istrebljenja” protiv kriminala. Kome je upućena ta poruka i da li se radi o najavi unutarpartijskog sukoba u toj stranci?

Apokaliptične najave Mila Đukanovića o borbi do istrebljenja protiv svih vidova kriminala neodoljivo podsjećaju na novu sezonu „Igre prestola” u kojoj se on i Duško Marković utrkuju u davanju što oštrijih izjava, istovremeno razvijajući rivalstvo njih dvojice, ko od njih može duže zadržati podignute obrve. U toj institucionalnoj i stranačkoj borbi, njih dvojica su podijelili sfere uticaja. Đukanović kontroliše poslanike, a Marković ministre. U toj neravnoteži straha jedan drugom prijete, izvodeći političke „kate”, dok kriminalni klanovi preuzimaju državu terorišući obične građane, stvaraju Bliski istok od Podgorice, Nikšića, Bara i Kotora. I kladionice su počele da objavljuju kvote gdje će biti sljedeća eksplozija, u kom lokalu će biti novo ubistvo i koji je novinar buduća meta.

Jedino Đukanović i Marković znaju ko su nalogodavci nerasvijetljenih ubistava, ko je ranio Oliveru Lakić i ko će sljedeći biti ubijen ili ranjen u Crnoj Gori. I političkom laiku je jasno da, kad Đukanović prijeti ratom do istrebljenja, on, u stvari, prijeti Markoviću. Isto tako, kad Marković počne da govori o snazi države, on u stvari misli na snagu službi kojima prijeti Đukanoviću. Nažalost, Crna Gora je omeđena mafijaško-partijskim interesima, koji se svakodnevno sukobljavaju do konačnog obračuna, kada ih ni NATO neće moći razdvojiti.

Ivan Vuković plod „političkog silovanja“ Đukanovića nad Stijepovićem

Crnu Goru 27. maja očekuju lokalni izbori u velikom broju opština, od kojih su najvažniji oni u Podgorici. Šta očekujete od tih izbora i šta bi značio poraz DPS-a u glavnom gradu?

Izgleda da je nosilac liste DPS-a u Podgorici Ivan Vuković nastao kao plod „političkog silovanja” koje je Đukanović izvršio nad Migom Stijepovićem. Tako je „dijete Plužina” postalo „dijete Podgorice” kome je u Lješkopolju ekspert za detaljne urbanističke planove, osumnjičeni dr Miomir Mugoša otkinuo pupak uz taktove nacionalne himne i dao permeso da on u stvari nije „Staroplužinjanin” nego „Staropodgoričanin”. I tako „neuspjeli politički abortus”, ilegalno izveden na ponoćnoj sjednici Predsjedništva DPS-a izigrava nosioca liste, dok mu Migo Stijepović i Vladan Vučelić „nose pelene sve vrijeme” moleći boga da se „politički ne uneredi”.

Svakome je jasno da je Vuković dr Ivan, izgubljen u vremenu i prostoru, izvučen mašicama iz Đukanovićevog političkog kazana, iz koga će nakon 27. maja biti okačen na žicu da se suši dok ne utvrdi da li je Brisel u Belgiji ili Belgija u Briselu. Zato bi „dijete Plužina” neko od ovih starih trebalo da uzme za ruku i povede do nekadašnjeg Duvanskog kombinata da svojim „doktorskim očima” vidi što su mu tata Milorad i striko Miško uradili od nekadašnjeg giganta. I dok su njega školovali po Americi i Škotskoj, djeca radnika ZKP-a, kao i ostalih uništenih podgoričkih preduzeća, skupljala su „životne opuške” da bi sad „dijete Plužina” doktor političkih nauka koji ne zna da je Brisel u Belgiji, izašlo sa ponudom samog sebe iako zna da su veće šanse Obradu Mišu Stanišiću da postane gradonačelnik Moskve nego njemu Podgorice. Zato očekujem da građani Podgorice masovnim izlaskom na birališta oslobode Podgoricu od tamnog vilajeta DPS-a i da dođe proces demokratskog oslobođenja Crne Gore.