Tradicionalni politički kukavičluk Ranka Krivokapića, koalicionog partnera ISIL – a, i bjekstvo od javne rasprave, najbolje se manifestuje kroz njegovo latentno skrivanje iza lakiranog portparolčića nečesovog Stanića, koji je čitavu političku karijeru gradio pridržavajući  kapute mnogobrojnim nimfama iz šefovog kabineta. Ali nestankom kabineta, nestale su i nimfe, ostali su samo Mirko i poneki Slavko koji sad zapisuju Krivokapićeve dnevne frustracije i od toga pokušavaju napraviti saopštenja za javnost.

Za razliku od Ranka Krivokapića koji je sa svojim haremom više koristio službeni avion, nego čistačica metlu u Skupštini, Milan Knežević je sva svoja putovanja realizovao transparentno, bez poslovne pratnje, šampanjca i ruža u kokpitu, i u najvećem broju slučajeva iz svog džepa. Otud i razumijem nepodnošljivu lakoću histerije koja obliva Krivokapića kad se spomenu pronevjere u Skupštini  od preko 300 000 evra koje je samoproglašeni otac nacije arčio kao da je iz Saudijske Arabije, a ne iz okoline Prčnja. Još ako se tome doda volšebno pražnjenje skupštinske kase u iznosu od 150 000 evra pred njegov izbor za predsjednika Skupštine OEBS – a, doći ćemo do iznosa na kojem bi Rašidu el Krivokapiću pozavidio i Abu Bakr el Bagdadi, takođe samoproglašeni otac islamske države i počasni član SDP – a. A pošto je Krivokapiću oduzet mali avion, a ekonomskom klasom ne može putovati zbog mučnine u želucu,  odlučio je da se posveti kulinarstvu, i svoje umijeće spremanja gambora na buzaru demonstrira Hojt Brajanu Jiu, kome je lično prije par nedjelja poput Steva Karapandže, organizovao večeru kod kuće. Na toj večeri osim zetskih priganica i njeguškog sira glavni meni je bila Krivokapićeva predsjednička kandidatura koju je pokušao pojačati sa članskom kartom CIA – a pod rednim brojem 235.789.024, ne bi li ga ubijedio da izda direktivu američkoj opoziciji kako on mora biti kandidat opozicije za predsjednika. Nažalost emeritusovu sve što je Krivokapić mogao čuti od Hojt Brajana Jia jeste da su ćevapi malo izgoreli. Drugim riječima, gospodin Ji je jasno poručio očuhu nacije: „ Goodbye Charlie“, priprijetivši mu da bude srećan ako ne budu od njega tražili da podrži Đukanovića na predsjedničkim izborima . Ako se tome dodaju sankcije koje je Rusija uvela Krivokapiću, njegov politički moto bi se mogao svesti na pjesmu Džeja Ramadanovskog : „ Ni na istok ni na zapad“.

I zato je više nego pohvalno što se Ranko Krivokapić  trenutno nalazi u epskoj fazi pretkosovskog ciklusa, mada su za njegov slučaj ipak primjerenije basne. Posebno bih preporučio Ezopovu o magarcu u lavljoj koži koji je odlučio da prepadne lisicu, a pošto mu prepad nije uspio, lisica mu je odgovorila : „ Prijatelju moj, prepala bih se ja da nisam čula tvoje njakanje.“