Povodom konkretne izjave Srđana Darmanovića da će Crna Gora moći izdvajati dva posto BDP-a, sad se ispostavlja da sam bio potpuno u pravu kad sam prije svega nekoliko nedjelja, u polemici s ministrom odbrane, optužio Predraga Boškovića da falsifikuje podatke. Tada sam precizno saopštio da će članstvo Crne Gore u NATO, i to bez učešća u vojnim misijama, koštati našu zemlju čitavih sedamdeset miliona eura godišnje.

A ovakav flagrantan podatak ukazuje na činjenicu da će posle Ministarstva unutrašnjih poslova, Ministarstva finansija, Ministarstva prosvjete i Ministarstva rada i socijalnog staranja, izdaci za NATO biti naša peta potrošačka jedinica.

Sad je već sasvim očigledno da je Tramp, osim što je onako ćušnuo Duška Markovića, na samitu u Briselu podijelio ćuške i svim ostalim premijerima zemalja, članica NATO, i pritom im jasno stavio do znanja da će morati izdvajati dva posto BDP-a za finansiranje Alijanse, jer Amerika više ne pristaje da sve ide na njen teret.

Zato sad direktno pitam Soroševog pitomca Srđu Darmanovića – iz kojih će to realnih izvora Crna Gora finansirati članstvo u NATO?! Tim prije što se ionako nalazimo pred potpunim bankrotom, o čemu je nedavno govorio i premijer Sinđelićeve Vlade Duško Marković.

Takođe pitam Soroševog pitomca – šta će se desiti ukoliko NATO zatraži da Crna Gora pošalje bataljon od 600 vojnika u vojnu misiju u Avganistan, koja će nas koštati još dodatnih sto pedeset miliona eura?! I iz kojih će to izvora Crna Gora  biti uopšte u mogućnosti da realizuje i tu vojnu misiju, i kako će se sve to dalje odraziti na težak standard osiromašene većine građana Crne Gore?

Istovremeno, i u svjetlu izjave Darmanovića, sada javno pitam i ministra Boškovića: šta se to najednom desilo sa onih njegovih sedamdeset centi po građaninu Crne Gore, iza kojih je bio onako nabusito stao?! I kako se to sedamdeset centi sad naglo pretvoriše u sedamdeset miliona eura? Očigledno je da se i u slučaju Boškovića, kao i u većini slučajeva kad je državni vrh u pitanju, radi o namjernim previdima od po nekoliko nula.

Očigledno, članstvo Crne Gore u NATO predstavlja ne samo veliku iluziju, nego i direktan i žestok udar na budžet ionako prezadužene države. A ako neko pomisli da će se podizanjem zastave u Briselu, ulaskom u NATO, nadomjestiti ekonomska kapitulacija Crne Gore, grdno se vara. Građani naše zemlje treba da znaju da će u svakom trenutku niko drugi nego upravo oni finansirati i članstvo u NATO, ali i sve vojne misije, pa će ih tokom prve decenije samo ovih dva posto BDP-a koštati sedamsto miliona eura.

A upravo naši građani će, na žalost, direktno trpjeti posljedice i za sve potencijalne bezbjedonosne rizike, koji se mogu dogoditi u Crnoj Gori, kao i u našim vojnim misijama van zemlje. Zato su fraze i floskule o navodnom aktiviranju člana 5, u slučaju da neko napadne Crnu Goru, ne samo besmislene, već predstavljaju i direktno targetiranje i otvoreni poziv za militantne ekstremističke grupe, koje nijesu poštedjele ni mnogo veće, ni bezbjednosno moćnije članice NATO-a. kao što su Francuska, Velika Britanija, Turska i Belgija.

Ali, naravno, mir i bezbjednost naših građana nijesu nikad ni bili, niti su prioritet za aparatčika Srđana Darmanovića, koji ganja svoju karijeru po svaku cijenu, dok god može da izigrava nekakvog ministra vanjskih poslova, kojem su bezbjednost naših građana i njihova mirna budućnost i perspektive vazda bile na posljednjem mjestu.