Milan Knežević, lider je Demokratske Narodne partije i član predsjedništva Demokratskog Fronta. U kampanji za izbore 16. oktobra pored ekonomskih reformi, zalagali su se za ukidanje sankcija Rusiji, referendum o ulasku Crne Gore u NATO i povlačenje priznanja tzv. države Kosovo.
Danas, Specijalno državno tužilaštvo i vlast tereti Demokratski Front i jednog od političara iz tog saveza da je koordinirao akcijom navodnog terorističkog napada u noći izbora 16. oktobra.
Za Srpske Novine Knežević govori o poziciji Demokratskog Fronta nakon izbora, o aferi navodnog državnog udara i protestima opozicije.

Aleksandar Vučić nakon petnaest dana primio je Vaše kolege i kulturne predstavnike Srba povodom afere državni udar i satanizacije srpskog naroda. Jeste li zadovoljni i ohrabreni tim razgovorom kakve su glavne poruke Vašeg sastanka sa srpskim premijerom?

Razgovor predstavnika Srba iz Crne Gore sa premijerom Srbije Aleksandrom Vučićem bio je prilika da ga upoznamo sa teškim položajem srpskog, konstitutivnog naroda u Crnoj Gori. Posebno smo ukazali na elemente medijskog satanizovanja koje se sprovodi nad nama od jednog broja srpskih medija koji su postali tabloidno šizofrenična sjekira u rukama Mila Đukanovića i Bebe Popovića čiju ulogu u atentatu na Zorana Đinđića bi trebalo dodatno istražiti. Što se tiče tzv. državnog udara na dan izbora u Crnoj Gori,još jednom smo ponovili da ćemo insistirati na punoj istini na svim međunarodnim adresama, jer je jedinu korist od ove bebističke konstrukcije imao Milo Đukanović. Ono što želim apostrofirati u razgovoru sa premijerom Vučićem, jeste njegov jasan stav da Srbija nije odustala od vojne neutralnosti, i zato smatram da je koncept vojno neutralnih država na Balkanu ( B-4 ) u kojem bi Srbija bila nosilac, a Crna Gora moderator, ne samo primjenjljiv, već izgledan.

Takođe putovali ste i u Rusiju gdje ste razgovarali sa savjetnikom ruskog predsjednika Sergejem Glazevim, potpredsjednikom ruskog Parlamenta Petrom Tolstojem i drugim zvaničnicima. Kakav je njihov stav o optužbama vlasti vezano za aferu državni udar i uopšte progon Demokratskog Fronta?

Naša zvanična posjeta Rusiji predstavlja kontinuitet političke podrške iskrenoj i beskompromisnoj politici DF-a koji se jedini u izbornoj kampanji zalagao za ukidanje sankcija Rusiji i poboljšanje odnosa sa našim dokazanim viševjekovnim prijateljem i saveznikom. Što se tiče tzv. državnog udara na više adresa smo dobili odgovor da zvanična Rusija nema nikakve veze sa dešavanjima od 16. oktobra, i da po njihovim saznanjima dvojica prvooptuženih Rusa čak i ne postoje,tj. da bi i oni željeli da ih upoznaju. U svim razgovorima i intervjuima ruskim sredstvima informisanja saopštili smo da ćemo insistirati na utvrđivanju istine, i da nijedan lider, funkcioner ili član DF-a nema veze ni sa jednim od optuženih u ovom Đukanlvićevom institucionalno političkom vodvilju. DF ima najveći interes da se utvrdi istina jer skoro dva mjeseca od završetka izbora prolazimo kroz neviđenu satanizaciju isključivo zbog naših političkih stavova kojih se nikad nećemo odreći. Dobili smo uvjeravanja da će Rusija učiniti sve da doprinese rasvjetljavanju svih okolnosti za tzv. državni udar i da će s velikom pažnjom pratiti dalji razvoj događaja u Crnoj Gori.

I sa zapadnih adresa dobili ste podršku, konkretno u razgovoru sa njemačkim poslanikom Ditmarom Nitanom i izvjestiocem SDP-a za Crnu Goru dok ste bili u posjeti Bundestagu ? Kakav je njihov stav o aferi državni udar i nedavno održanim izborima?
Kolege iz Predsjedništva DF- a Nebojša Medojević, Predrag Bulatović, Strahinja Bulajić i Branko Radulović boravili su u zvaničnoj posjeti Bundestagu. U razgovorima sa njemačkim parlamentarcima još jednom su saopštili da su izbori u Crnoj Gori održani u nedemokratskim uslovima pod sjenkom tzv. državnog udara koni je omogućio Đukanoviću da osvoji nedostajuće mandate kako bi poslije jedva sastavio parlamentarnu većinu.

 

Zajedno sa kolegama iz Demokratskog Fronta i predsjednikom Srpskog nacionalnog savjeta Momčilom Vuksanovićem ste se sastali predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom. Da li su Vas ohrabrile poruke sa tog susreta i da li se može očekivati podrška najviših institucija republike Srpske?
Susret sa predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom bio je veoma uspješan i važan, imajući u vidu kompleksnu političku situaciju, a prije svega sve teži položaj srpskog naroda u Crnoj Gori. Razgovori su vođeni u prijateljskoj atmosferi i rezultirali su zajedničkim zaključkom o potrebi što tješnje saradnje dvije zemlje na svim nivoima. Ono što je najvažnija poruka je spremnost svih strana da daju svoj maksimum kako bi se odnosi i dalje unapređivali, sa naročitim naglaskom na imperativ očuvanja srpskog identiteta i poboljšanja položaja srpskog naroda. Saglasno tome, očekujem uskoro i konkretne korake u tom pravcu.
Kao što je javnosti poznato, zajedno sa kolegama iz Nove, Matice srpske, Srpskog nacionalnog savjeta i Instituta za srpsku kulturu, obratili smo se premijeru Republike Srbije Aleksandru Vučiću kojim smo zatražili prijem. Cilj ove inicijative je upoznavanje srpskog premijera sa medijskim progonom i monstruoznim napadima srpskih medija u pružanju degutantne podrške aktuelnom režimu u Crnoj Gori. Smatramo da je demonstracija antisrpske histerije kojom se srpski narod pokušava optužiti za terorizam na dan jedne od najvećih krađa izbora ikad zabilježenih, dostigla svoj vrhunac i da je nužno da premijer države iz koje pristižu takvi signali bude upoznat sa pravim stanjem stvari.
Susret koji bi trebalo uskoro da bude organizovan biće važan za obje države, naročito imajući u vidu nastojanja crnogorskog režima da ućutka i na svaki način uništi glas koji se bespogovorno bori za poništavanje odluke Vlade Crne Gore o priznavanju lažne države Kosovo, ukidanje sankcija Rusiji i protivljenje učlanjenju u NATO koji je bombardovao i Crnu Goru i Srbiju.

Crna Gora nakon svega što se može vidjeti u medijima bliskima vlasti, ulazi u još mračniju fazu diktature jer se najavljuje hapšenje i zabrana djelovanja Demokratskog Fronta za organizaciju navodnog državnog udara. Kako to komentarišete?
Napadi i brutalni pokušaji zastrašivanja DF-a traju već izvjesno vrijeme. Konstantnim prijetnjama hapšenjem lidera Df-a, plasiranjem nagnusnijih laži putem medija, jasne su intencije da se djelovanje DF-a potpuno onemogući. Upravo je to pokazatelj paničnog straha crnogorskog režima od narastajuće snage naše grupacije i sve veće podrške koju nam građani pružaju. Više od polovine građana Crne Gore pokazalo je da ne podržava vladavinu DPS-a i ukoliko režim smatra da će pokušajem zabrane našeg djelovanja uspjeti da nas zastraše, grdno se varaju. Na našoj strani je odlučni narod Crne Gore i u tome leži naša snaga, odgovornost i spremnost da se izborimo za ono što smo davno započeli. Zbog toga smo spremni na sve što su Milo Đukanović i Duško Marković naumili. Mi znamo da iz ove borbe izlazimo kao pobjednici.
Ako je zaista bio planiran državni udar sa teškim posledicama po živote građana, sa grupom hodočasnika, nepostojećim oružjem i Rusima koje niko nije vidio, zašto premijer poručuje medijima da ne ispituju slučaj i prepuste institucijama da rade svoj posao?
Milo Đukanović želi da narod, poput njega, vjeruje samo njegovim medijima: Pinku M, Informeru, CDM-u, Dnevnim novina, Pobjedi-oličenju medijskog varvarizma i moralnog dna, koji kroz matricu otvorenog medijskog linča i crtanja meta funkcionerima Df-a, pokušavaju najdegutantnijim lažima da omalovaže sve koji se otvoreno i jasno suprotstavljaju političko-mafijaškoj družini koja već decenijama vršlja po Crnoj Gori.
Jedine teške posledice koje će uslijediti nakon bestidnog, nakaradnog, smehotresnog i krajnje monstruoznog scenarija takozvanog „državnog udara“ biće konačno ogoljavanje svih nezakonitih djela režima DPS-a i konačni politički debakl koji će doživjeti u najskorijoj budućnosti.
Ni zarobljene institucije ni medijski predatori neće moći da pomognu Milu Đukanoviću i njegovim saučesnicima u političkom krahu koji slijedi.

Poručivali ste takođe da ste pokrenuli istragu o ulozi DPS u organizaciji državnog samoudara a koji je planirao i vašu likvidaciju. Samoudar su osmislili Beba Popović, Milo Đukanović i Muhamed Dahlan, kontroverzni palestinski biznismen.  Šta nam možete reći o tome?
Odgovorno tvrdim da je 16. oktobra bila planirana likvidacija lidera DF-a. Đukanović sada, klasičnom zamjenom teza, od čovjeka koji je bio spreman da izda nalog za našu likvidaciju, izigrava žrtvu i lamentira nad svojom ugroženošću. Mi svakodnevno prikupljamo informacije o umiješanosti ljudi iz državnog vrha sa kriminalnim miljeom u dešavanjima od 16. oktobra i nemamo nikaku dilemu da su na vrhu te strukture Milo Đukanović i Duško Marković.


Kako komentarišete nastup srpskog premijera Aleksandra Vučića koji je svojim svjedočenjem o umiješanosti “elementa inostranosti”, pomogao konstrukciju o državnom udaru koja je do tada, izazivala smijeh i podozrenje u crnogorskoj javnosti?
Kontradiktornosti u izjavama srpskog premijera Aleksandra Vučića sasvim sigurno su imala uticaja da se otvori prostor za razne insinuacije, spekulacije o navodnom „terorističkom napadu“. Istovremeno, premijer Srbije jasno je ponovio da ne postoji umiješanost političkih struktura u događaje 16.oktobra.
Imajući u vidu nastojanja crnogorskog režima da po svaku cijenu uvuče opozicione političare u svoje bizarne scenarije i opravda morbidne manipulacije, i njima svojstveno nakaradne i maliciozne optužbe, smatramo da je od suštinske važnosti za obje države da se rasvijetle događaji, utvrde činjenice i da akteri ovako monstruoznog čina budu sankcionisani.
S obzirom na to, da se očigledno radi o unaprijed smišljenoj akciji koja je trebalo da u atmosferi vanrednog stanja obezbijedi DPS-u mandate, DF i mi kao lideri koji trpe besomučne napade i progone, sa velikom zainteresovanošću posmatramo dešavanja oko ove afere. Nama je u interesu da javnost Crne Gore sazna pravu istinu i da se beskrupuloznost političkih manipulacija kojima se služi crnogorski režim u potpunosti razobliči.
Da li smatrate da su u cijeli slučaj umiješane i zapadne službe kako bi se Rusija optužila, zavela antiruska klima i otupila oštrica nezadovoljstva u slučaju prevarnog uvlačenja Crne Gore u NATO?
Crna Gora sve vrijeme vladavine Mila Đukanovića živi po diktatu zapadnih ambasada, i to na vrlo transparentan način.
Direktno miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore i prelivanje konflikata zarad ostvarenja svojih interesa od strane ambasade SAD-a i činovnika NATO-a postalo je svakodnevica u crnogorskoj realnosti, a antagonizam prema Rusiji i anturuska propagnada sastavni su dio političkog folklora kojima DPS sa spoljnim partnerima prezentuje javnosti.
Tako, iako krajnje indikativno, svrha dolaska Hojt Brajan Jia, zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a, dokazanog Milovog podržavaoca, desetak dana pred izbore nikome nije poznata, ali se smatra sasvim normalnim da izrazi zabrinutost zbog navodnih pokušaja da Rusija utiče na izbore. Takođe, potpredsjednik Atlantskog savjeta SAD Dejmond Vilson, ekspert za izazivanje obojenih revolucija u svijetu, ne propušta priliku da pruži podršku Milu Đukanoviću, ali i da, „ne miješajući se u unutrašnje stvari“, provuče kroz pružanje podrške zabrinutost zbog „sumnjivog uticaja Rusije u Crnoj Gori“.
Svima je poznato i da je bivša sadašnja američka ambasadorka još za vrijeme trajanja protesta DF-a 2015. godine dala nalog za njihovo razbijanje i obračun sa liderima DF-a.
Poput svojih nalogodavaca, u čijim se izvještajima godinama navodi da je Crna Gora mafijaška država, beskrupuloznost i cinizam koji crnogorski režim pokazuje u širenju antiruske histerije prevazilazi sve granice zdravog razuma. Propaganda zastrašivanja Rusijom ima za cilj da se Crna Gora na silu uvuče u NATO, a da građani saučestvuju u naumima zapadnih struktura, istovremeno i dalje se oslanjajući na ruski kapital i ruske turiste. Tako šizofrena politika sasvim sigurno ne može biti održiva jer se kosi sa zdravom logikom, a prvenstveno jer je u suprotnosti sa većinskom voljom naroda.

U DPS-u Vas optužuju da ste pozdravljali rad SDT dok je hapsio Svetozara Marovića a da ga sada optužujete jer je prstom uperio u DF. Kako to komentarišete i da li smatrate da je Milivoje Katnić svojim radom prevazišao svoje prethodnike?

Slučaj Svetozara Marovića, ideologa i višegodišnjeg predsjednika Političkog savjeta Milovog DPS-a i vođe kriminalne grupe koja je ojadila Crnu Goru za milionske iznose, s jedne, i politički motivisan progon lidera DF-a, s druge strane, se ni u kom slučaju ne mogu dovesti u istu ravan.
Saučesništvo Milivoja Katnića u upućivanju otvorenih prijetnji opoziciji, širenju panike, čime je direktno i indirektno uticao na ishod izbora, zahtijeva opsežnu istragu i procesuiranje Specijalnog tužioca, a prije svega smjenu sa funkcije koju očigledno nije dostojan da obavlja. Medijski nastupi u kojima je pokazao nevjerovatan stepen neprofesionalizma i umišljenosti, Katnić se, pored izazivanja opravdanih sumnji u postojanje sopstvene poslovne sposobnosti, svrstao u red kriminalnih struktura na čijem čelu se nalazi Milo Đukanović, pomažući DPS-u, prvo da dobije mandate, a onda i da formira Vladu.
S obzirom na to da se ovakav paradoks djelovanja predstavnika institucije koju u svakoj normalnoj zemlji mora odlikovati nezavisnost u radu, ne može objasniti zdravom logikom, jedino što se nameće kao zaključak je da SDT ima lične interese da pogazi sve postulate svoje profesije, i trajno baci sjenku na cjelokupnu dosadašnju karijeru. Sa takvim balastom sasvim sigurno ne može kredibilno predstavljati jednu od ključnih institucija u državi, čega i on, vjerujem, postaje svjestan, nakon razobličavanja njegove uloge u jednoj od najsramnijih epizoda u novijoj istoriji Crne Gore.
Predstavnici Bošnjačke stranke pristali su na učešće u Vladi DPS-a, prihvativši tri resora iako im je Demokratski Front nudio cijelu Vladu koja bi pripremila naredne slobodne izbore. Kako ocjenjujete njihov postupak?
Ponudom koju je DF uputio Bošnjačkoj stranci data je jedinstvena prilika da se započne proces promjena u Crnoj Gori i omogući konačna demokratizacija društva, uz organizovanje države koja bi se temeljila na vrijednostima koje dijeli svaki građanin, bez polarizacije i produbljivanja podjela na kojima DPS zasniva svoju vladavinu. Pozivom da se formira manjinska Vlada bez učešća DF-a kao najjačeg opozicionog subjekta, željeli smo da pokažemo svoju odgovornost i stvaranje političkih uslova da se podstakne razvoj Crne Gore u svim segmentima, i konačno ostvari politička stabilnost.
Na žalost, Bošnjačka stranka nije izrazila spremnost da odgovornom politikom učini nešto da popravi položaj, prije svega Bošnjaka, koji su vrlo dobro na svojoj koži osjetili učinke režima Mila Đukanovića. Time je Crna Gora uvedena u novu političku, ekonomsku i socijalnu krizu, i Bošnjačka stranka snosi ogromnu odgovornost zbog trgovine glasovima i dilovima koje je sklopila sa DPS-om. Kako će na to reagovati njihovo biračko tijelo imaćemo priliku da vidimo u periodu koji slijedi.

Da li smatrate da ste nuđenjem pregovora predstavnicima manjinskih partija zapravo dali na vremenu vlasti da skrpi kako-tako Vladu sa svojim prirodnim partnerima?
DF je u situaciji stvorenoj nakon pokradenih izbora, svjestan svoje uloge, odgovorno reagovao na najbolji način u datom političkom trenutku. Nije nam bio cilj da se borimo za funkcije, već da spriječimo DPS da, trgujući lažnim obećanjima ponovo formira vlast. Nedostatak hrabrosti manjinskih partija da izađu iz sfere uticaja DPS-a odluka je sa kojom će oni morati da se suoče. U tom smislu DF se ponio politički i moralno odgovorno.
S druge strane, žalosno i na ucjenama, ličnim interesima, zastrašivanjima, trgovinama sklepana Vlada, i još tužnije i krajnje nelegitmno konstituisanje Parlamenta, jasan su pokazatelj da režim u ovom sastavu i na ovakav način neće biti održiv. Nestabilnost na svim nivoima vodiće samo u produbljavanje kriza, što neminovno mora dovesti do vanrednih izbora.
Da li opozicija zajedno i dalje istrajava na neprihvatanju rezultata izbora zbog izbornih krađa i atmosfere tzv. državnog udara i da li danas smatrate da nije trebalo izaći na izbore ili potpisati zapisnike sa biračkih mjesta zbog toga?
I prije održavanja izbora DF je upoznao javnost o planovima DPS-a da sprovede organizovanu pljačku izbora već dobro razrađenim metodama. Imajući u vidu da opozicija nije mogla da postigne jedinstven stav, parcijalni bojkot izbora bio bi besmislen.
Dešavanja 16. oktobra na najbrutalniji i najtransparentniji način su pokazala da DPS opstaje na vlasti zloupotrebom državnih resursa, uz institucionalnu podršku, čime je praktično nemoguće računati na odgovornost bilo kog učesnika u procesu organizovane krađe. Ipak, s obzirom da, i pored ovakvih resursa, DPS nije mogao da računa na pobjedu, Milo Đukanović i Duško Marković su otišli korak dalje konstruisanjem lažnog državnog udara, stvarajući atmosferu vanrednog stanja, zastrašivanja, čime su sebi „namakli“ par mandata.
Ovako morbidnim potezima jasno je poručeno opozicionim strukturama da su spremni na sve da zadrže vlast, ali i građanima šta slijedi ukoliko bilo ko pokuša da pokaže neposlušnost. U takvoj konstelaciji odnosa, jasno je da opozicija mora da djeluje odgovorno i učini sve da pronađe zajednički jezik u budućim aktivnostima koje treba da vode ka organizovanju novih, demokratski organizovanih izbora.

Da li očekujete saradnju i podršku Ključa, Demokrata i SDP-a u ponovnom pokretanju bojkota i protesta, s obzirom na to da tokom prošle godine opoziciona trojka nije htjela da se pridruži takvom vidu borbe?
Bunt koji je narod iskazao protestima i rezultati koji su uslijedili jasno govore o opravdanosti ovakvog vida političke borbe. DPS nije nikad bio slabiji, narod je ohrabren iskazao spremnost i snagu da se bori za svoju budućnost, a DF je i dalje najjača opoziciona grupacija. Nakon svih političkih dešavanja iskristalisala se potreba za jedinstvenom opozicionom borbom i aktivnostima koje vode ka ostvarenju zajedničkog cilja-smjeni režima Mila Đukanovića i konačno oslobođenje Crne Gore iz ralja diktatorsko-mafijaških klanova.
Dogovor o bojkotu Parlamenta nakon očigledne i brutalne krađe izbora pozitivan je signal i ukazuje da je dogovor među opozicionim akterima moguć, uprkos prilično suprotnim pogledima na neka važna pitanja.
U vezi sa tim, s obzirom na tonove koji se poslednjih dana mogu čuti iz opozicionih redova, saopštavam da je za DF prihvatljiva svaka forma opozicionog objedinjavanja i djelovanja koja će dovesti do demokratse smjene vlasti i zauvjek uspostaviti sistem da se Vlada sastavlja na bazi stvarne podrške u narodu. Saglasno tome, ukoliko opozicione kolege organizuju proteste ili prezentuju bilo koju ideju kojom bi se navedeni ciljevi ostvarili, DF će se rado pridružiti i pružiti svoju podršku i resurse.

 


Ukoliko svih 28 zemalja članica NATO ratifikuje protokol o ulasku Crne Gore u NATO, nema sumnje da će se Vlada Duška Markovića odlučiti na skupštinsko izglasavanje o ulasku u NATO. Šta vi očekujete i kako ćete odgovoriti u slučaju takvog scenarija?
Naš stav ostaje nepromijenjen, zdušno se zalažemo za jedini demokratski put pri odlučivanju u ulasku u vojnu Alijansu. Narod mora da odluči da li želi da se odrekne neutralnosti, i to uz potpunu informisanost o stvarnim rizicima i pozitivnim aspektima te odluke.
Ukoliko se Vlada Duška Markovića odluči da Crnu Goru praktično ugura u NATO savez tako što će odluku donijeti u Parlamentu, oglušujući se o više od 50% građana koji se protive učlanjenju, on time svjesno uvodi državu u dodatnu nestabilnost i ishod takvog poteza nije moguće predvidjeti. Podsjećam i da je jedan od važnih zahtjeva NATO-a većinska podrška građana, što ovako sklepana Vlada, pored nedostatka legitimiteta nakon krađe izbora, nema.
Pritom, nakon odluke o učlanjenju koja nije donesena na referendumu, ostavlja se mogućnost da nova većina donese novu kojom poništava odluke prethodne. I pored spremnosti na trule kompromise u želji da kontriraju Rusiji, pitanje je da li će NATO biti spreman na ovakav rizik, a posebno imajući u vidu tektonske promjene na međunarodnom planu.
Da li vas zabrinjava nedavna ratifikacija protokola u odboru američkog senata o podršci prituspanju Crne Gore NATO na kojoj je insistirao gensek Jens Stoltenberg?
Američki Senat je odložio raspravu o ratifikaciju protokola što predstavlja još jedan dokaz da u zakonodavnim krugovima u SAD-u ne postoji opšta saglasnost da bi Crna Gora trebalo da da postane nova članica NATO-a. Odlaganje za januar 2017. može rezultirati blokadom ovog procesa što bi označilo i promjenu spoljne politike prema našoj državi u kontekstu proširenja NATO saveza.

Kako komentarišete novo povlačenje Mila Đukanovića sa premijerske pozicije i postavljanje Duška Markovića, koordinatora svih bezbjednosnih službi?
Ovakva odluka za nas nije nimalo neočekivana imajući u vidu slične manevre Đukanovića u prošlosti, kao i kompleksnost njegove pozicije.
Svjestan opadanja sopstvenog uticaja, kao i sve većih problema u sopstvenim redovima, Đukanović je bio prinuđen na očajnički potez postavljanja Duška Markovića na mjesto premijera, u nadi da će mu garantovati imunitet. Sve ukazuje na to da njegovo vrijeme prolazi, tako da i ubuduće možemo očekivati očajničke poteze koji bi prolongirali neizbježni politički pad i što duže očuvanje vlasti. Ipak, mislim da su sva čuda koja bi Đukanovića, Markovića i članove njihove ekipe spasila iscrpljena, tako da je svima jasno da je samo pitanje vremena kad će se DPS mašinerija srušiti kao kula od karata, a Milo sa saborcima dobiti mjesto koje zaslužuje.

Izvor: Srpske novine, razgovarala novinarka Ljubica Gojkovic