Završni čin izbora Darka Pajovića za predsjednika Skupštine, bez prisustva opozicije, uz isključene kamere, u projektovanu ponoć, jasno indicira da lider Pozitivne nije imao podršku 42 poslanika, kako je to saopštio Milutin Simović.

Sama činjenica da je DPS – u histerično bilo potrebno da svečanu sjednicu povodom desetogodišnjice referenduma na Cetinju, dočeka sa kakvim takvim predsjednikom Skupštine, u potpunosti razobličava ponoćnu prevaru novih koalicionih partnera. Ako se tome doda i gestikuacija Milutina Simovića dok je nervozno saopštavao rezultate glasanja, nema dileme da se u četvrtak, u ranim jutarnjim časovima odigrao nastavak afere „Snimak”.

Zato pozivam Milutina Simovića, u tom trenutku predsjedavajućeg Skupštinom, da objasni zašto je dao pauzu u najvažnijem trenutku brojanja glasova, i zašto je televizijski prenos prekinut kad je trebalo ostvariti uvid u izbornu kutiju. Takođe, očekujem od Milutina Simovića da saopšti crnogorskoj javnosti ko je sa njim brojao glasove za Darka Pajovića, jer mu je lice nakon saopštavanja rezultata odavalo izgled čovjeka kojem je prskao čir na dvanaestopalačnom crijevu?

Zar izbor predsjednika Skupštine Crne Gore ne predstavlja svečani čin, posebno u desetogodišnjici obilježavanja crnogorske nezavisnosti,  koji zaslužuje direktan prenos i to u neko pristojno vrijeme, a ne po mrklom mraku, bez predstavnika opozicije, bez direktnog prenosa, uz komemorativnu atmosferu nakon proglašenja rezultata. Zato zvuči krajnje groteskno da nakon lažiranih rezultata za predsjednika Skupštine, Darko Pajović otpočne svoj nelegitimni mandat prijetnjom poslanicima DF- a, kako im neće dozvoliti da se ponašaju prema Milu Đukanoviću kako su naučili, jer će on svojim ponoćnim autoritetom zaštititi njegov lik i djelo.  Naravno, Darko Pajović će u tome uspjeti, isto kao što je uspio da sačuva jedinstvo stranke, koja se nakon četiri godine rasprsla kao mjehur od sapunice.

I umjesto što patetično stoje na braniku „ nezavisnosti“, Darko Pajović i Milutin Simović imaju obavezu da dostave na uvid  javnosti stvarni izborni materijal koji su pokušali sakriti od opozicije i crnogorskih građana, a koji jasno pokazuje da Pajović nije imao dovoljan broj glasova. Ili su  Pajović i Simović  služeći se analogijom da su dosad svi pokradeni izbori i referendum, smatrali da imaju solidnu osnovu da lažiraju i izbor za predsjednika Skupštine. Imajući u vidu tolike cikluse lažiranja svega i svačega neće me začuditi ako se ispostavi da je na kraju za predsjednika Skupštine izabran Andrija Popović.