Demokratski front kao najjači opozicioni subjekt ima obavezu i odgovornost da predlaže i pokreće inicijative koje bi kroz zajedničko djelovanje opozicije dale konkretan rezultat, izjavio je Milan Knežević poslanik DF-a i dodao:

„Od završetka parlamentarnih izbora, i za sve vrijeme trajanja afere državni udar, predlagali smo zajedničko djelovanje opozicije kroz modele Vlade u sjenci, Parlamenta u sjenci, organizovanja protesta ali i intenziviranja međusobne saradnje. Naši predlozi nijesu bili zasnovani na principu uzmi ili ostavi, već su podrazumijevali da svaki od opozicionih subjekata kojima su ponuđeni doprinese njihovom poboljšanju i efikasnosti.

Ne smatram da smo mi u DF – u popili svu pamet svijeta, jer da je tako, sigurno ne bi pozivali na saradnju i dogovor oko najvažnijih društveno političkih pitanja i procesa. Ali ono što očekujemo od kolega iz ostatka opozicije jeste poštovanje političkih različitosti, i zato nećemo pristati na pokušaje bilo kakvog ideološko programskog prevaspitavanja, jer ni mi ne želimo da bilo kom u opoziciji oblikujemo njegove političke stavove.“

„Platformu DF – a koju smo prije nekoliko dana ponudili kole-
gema iz opozicije a tiče se razgovora o zajedničkom predsjedničkom kandidatu i predstojećim lokalnim izborima, jedino su odbili Aleksa Bečić i Ranko Krivokapić. Predstavnici ostalih opozicionih subjekata su izrazili spremnost da razgovaraju, a posebno raduje njihov stav da je zajednički predsjednički kandidat najbolje rešenje za predstojeće predsjedničke izbore“, istakao je Knežević.

Kada je DPS sarađivao sa Jedinstvenom Rusijom onda je to nacionalni interes

„Taj njihov stav nije zasnovan ni na kakvom uticaju Sergeja Željeznjaka, već na realnom pristupu da samo zajednički kandidat opozicije može pobijediti kandidata DPS – a. Valjda zvanični predstavnici Rusije imaju pravo da saopšte
svoj politički stav koji ni za kog nije obavezujući, u najmanjuruku kao što je to uradio potpredsjednik SAD – a Majk Pens, ili kao što to radi svakodnevno američka ambasadorka, uz razliku što su njihovi stavovi izgleda obavezujući. Ne želim da vjerujem da se u crnogorskoj javnosti može plasirati teza da je
jedino prihvatljivo razgovarati i sarađivati sa predstavnicima NATO – a i SAD – a, dok je bilo kakva politička komunikacija sa zvaničnim predstavnicima ruske države označena kao izdajnička i nepoželjna. Kad je DPS intenzivno sarađivao sa Jedinstvenom Rusijom i visokim ruskim zvaničnicim, onda je to biostrateški i nacionalni ineres, a kad mi iz DF – a sarađujemo sa Rusijom onda je to izdaja i služenje stranim interesima. Na politiku DF – a ne može uticati nijedan ambasador, ni ruski ni američki, jer naši politički stavovi se formiraju u našem biračkom tijelu koje broji preko 80 000 građana. I to je jedini centar kojem polažemo račune“, poručuje Milan Knežević.

„Upravo kontradiktornost koju ste primijetili da opozicija iz
lazi na lokalne i predsjedničke izbore a bojkotuje rad u Parlamentu zahtijevaju da se opozicija što prije sastane i dogovori dalje pravca djelovanja. Mišljenja sam da bojkot nije dao zadovoljavajuće efekte, posebno nakon posjete potpredsjednika SAD- a koji je učvrstio poziciju Duška Markovića, eliminišući bilo kakvu mogućnost održavanja vanrednih parlamentarnih izbora. Tako je raspršena svaka nada ostatka opozicije da će dobiti podršku za dosadašnje djelovanje, a to znači, da smo, bez obzira na političke razlike u opoziciji prinuđeni da zajednički djelujemo i sarađujemo. Zato i mislim da udruženo opoziciono djelovanje na lokalnim izborima kao i zajednički predsjednički kandidat mogu animirati apstinente ali i nezadovoljno biračko tijelo DPS – a. Koncept izlaska opozicije u nekoliko kolona nikad ne može dati rezultat koji bi dao zajednički nastup opozicije. Najbolji primjer za to su Budva i Kotor gdje opozicija ima tijesnu većinu, koja je nažalost u Budvi već dovedena u pitanje“, dodaje Knežević.

Progon DF-a nezabilježen u modernoj istoriji

„Progon koji režim sprovodi nad DF – om je nezabilježen u savremenoj istoriji evropskog parlamentarizma. Od 18 poslanika DF – a, šest je ostalo bez poslaničkog imuniteta i protiv njih su pokrenuti montirani politički procesi. Četvorica naših članova više mjeseci se protivzakonito nalaze u pritvoru, žiro račun nam je u blokadi skoro godinu dana, protiv DF – a je podneseno preko 100 prekršajnih prijava, i onda se pojavi neki partijski bot da za sendvič i 5 evra komentariše kako je sve ovo ustvari dogovor između DF – a i DPS – a. Početak suđenja za državni udar u septembru i zakazanih 11 ročišta najbolje govore da je režimu cilj da nas odvoji od politike kako ne bi mogli realizovati naše političke akcije i međunarodne aktivnosti u susret predsjedničkim i lokalnim izborima. Ko ima najveću korist od progona DF – a i u vlasti i u opoziciji nije teško zaključiti.

Posle 2006. nijedan Srbin nije bio na poziciji ministra ili potpredsjednika Vlade

„Srbi u Crnoj Gori, posebno poslije referenduma se nalaze u svojevrsnom institucionalnom getu žigosani zbog toga što su na referendumu glasali za zajedničku državu. Od 2006. do 2017. godine u svim vladama Željka Šturanovića, Mila Đukanovića, Igora Lukšića i Duška Markovića na poziciji ministra ili potpredsjednika nije bilo nijednog Srbina.

Nije ih bilo ni na ključnim mjestima u državnoj upravi, niti ih ima i sad. Pozivam DPS da me demantuje ako ne govorim istinu. Je li moguće da su Srbi u Crnoj Gori toliko intelektualno inferiorni da ne zavređuju ni mjesto portira u zgradi stare vlade, a kamoli neku visoku državnu funkciju? Ipak će biti da se radi o projektu institucionalnog asimilovanja Srba jer nijesu spremni da trguju sa nacionalnim interesima. Mi smo dajući manjinsku podršku strankama nacionalnih manjina dokazali da smo spremni prihvatiti za premijera i predsjednika Bošnjaka, Hrvata i Albanca, naravno i Crnogorca. Ali je problem što u Crnoj Gori režim i njegovi sateliti nisu spremni prihvatiti da Srbin koji je glasao za zajedničku državu može biti predsjednik ili premijer. Sve dok to bude zvaničan stav režimske Crne Gore, mi u DF – u smo dužni da radimo na konceptu crnogorsko srpskog pomirenja i zajedništva koje je i stvorilo ovu državu mnogo prije 21. maja“ poručio je Knežević i zaključio:

„Državni udar“ je montirani politički proces protiv Andrije Mandića i mene zbog naših jasno proklamovanih stavova o NATO – u, priznanju Kosova, sankcija Rusiji i borbi za istinsku Crnu Goru. Najveći dokaz da se radi o političkom procesu je taj što Andrija Mandić i ja nikad u životu nismo imali bilo kakav kontakt sa Šišmakovim, Popovim, Sinđelićem, Velimirovićem, niti sa bilo kojim uhapšenim i presuđenim državljaninom Srbije. Pošto se ovih dana objavljuju nekakvi snimci Sinđelića i Rusa koji su navodno organizovali državni udar, a koje su snimile zapadne obavještajne službe, pozivam i njih i Milivoja Katnića, da javno objave sve što su prikupili nezakonitim i zakonitim mjerama tajnog nadzora a odnosi se ne mene. Ukoliko bude objavljen i jedan moj snimak, telefonski razgovor, bilo kakav i indirektan kontakt, sa Šišmakovim, Popovim, Sinđelićem, Velimirovićem i ostalim iz afere državni udar, javno izjavljujem da prihvatam zatvorsku kaznu od 40 godina robije i da neću učestvovati u procesu. Prvih mjeseci konstruisanja afere u režimskim medijima sam bio označen kao ključni čovjek koji je trebalo da komanduje upadom u Skupštinu, nakon čega je trebalo da pozovem Mila Đukanovića kako bih ga uhapsio ili ubio u holu Skupštine. Kako je vrijeme odmicalo u optužnici sam od vrhovnog komandanta postao kurir Boško Buha koji pored svoja dva telefona, ima i specijalni kriptovani telefon, a treba 16- og uveče da dobije i još jedan kriptovani od Bratislava Dikića kog nikad u životu nisam sreo, niti sam znao kako izgleda dok Pink nije objavio nejgovu fotografiju 16- og oktobora. I onda bih tako opremljen komandovao juriš s Brankom Milić na Skupštinu. Uostalom, ekskluzivno za vaše čitaoce dostavljam jedan od dokaza o državnom udaru, uz iskreno žaljenje što Branislav Nušić nije živ.“

 

IN4S