Istraživanja koja su urađena za potrebe Demokratske narodne partije DNP povodom desetogodišnjice od referenduma pokazala su pad podrške nezavisnosti Crne Gore u odnosu na rezultat glasanja 2006. godine. To je u razgovoru za Dan saopštio lider DNP-a Milan Knežević.

Kako je istakao, Demokratska narodna partija, kao ozbiljan politički subjekt, u kontinuitetu radi istraživanja javnog mnjenja oko najozbiljnijih društveno-političkih pitanja.

„Za potrebe DNP-a u poslednjih mjesec i po dana dvije relevantne agencije su na pitanje „Kada bi se naredne nedjelje ponovo održao referendum o samostalnosti Crne Gore da li biste glasali za nezavisnu Crnu Goru“ dobile sljedeće odgovore. Po prvom istraživanju 50,3 odsto gađana glasalo bi za nezavisnu Crnu Goru, dok bi 30,9 odsto građana glasalo za zajedničku državu. Po tom istraživanju 9,1 odsto ne zna kako bi se izjasnilo, a 9,7 ne bi uopšte glasalo. Po drugom istraživanju 51,5 odsto građana bi glasalo za nezavisnu Crnu Goru, dok bi se 31,3 odsto izjasnilo za zajedničku državu. Rezultat tog istraživanja je pokazao da 9,5 građana ne zna kako bi se izjasnilo, a 7,8 procenata ne bi uopšte glasalo“, istakao je Knežević.

Vjeruje da ovi podaci dobijeni u susret desetogodišnjici referenduma najbolje govore koliko je Crna Gora podijeljeno društvo. Kako navodi, to je uostalom i sam premijer Milo Đukanović nedavno konstatovao služeći se metaforom o dvije razdvojene obale, gdje se na jednoj nalazi 60, a na drugoj 40 odsto građana.

Ovi rezultati koje DNP prvi put objavljuje u stvari demantuju premijera, jer se najednoj obali očigledno nalazi 50, a na drugoj 40 odsto građana, koji izgleda nemaju nikakvu želju da plivaju jedni ka drugima, a mosta ni u najavi. Zato i ne čudi orkestrirana režimska histerija nakon zajedničke konferencije DNP-a i Nove srpske demokratije, na kojoj smo najavili nekoliko aktivnosti kojima ćemo obilježiti desetogodišnjicu brutalne referendumske krađe. Naravno, ova najava je namjerno interpretirana kao naš pokušaj obnavljanja zajedničke države sa Srbijom, što predstavlja poželjnu konstrukciju u trenutku kad se ostatak opozicije „poubija“ između sebe da uđe u koaliciju sa Milom Đukanovićem“, kaže predsjednik DNP-a.

Imajući ove podatke o rezultatima istraživanja u vidu, on ponavlja da je smatrao ljudskom obavezom da podsjeti na pokradeni referendum, ali i da oda priznanje za 185.000 građana koji su 21. maja 2006. godine glasali za zajedničku državu sa Srbijom.

Nije valjda Milo Đukanović sa svojim političko-medijsko-NVO satelitima očekivao da mu se pridružimo u odboru za proslavu referendumske krađe, i još zatražimo oproštaj što je stvarajući privatnu državu od nas napravio građane drugog reda. I pošto mu je malo „referendumskih“ tekovina, Đukanović je izgleda bio odlučio i da nam uskrati pravo na sjećanje. A kako veoma dobro zna da nas ne može disciplinovati nikakvim metodama, onda i zna da ćemo obilježiti sjećanje na pokradeni referendum, i da dok bude jednog primjerka „Bijele knjige”, Milo Đukanović ne može biti spokojan“, naglašava Knežević.

Knežević kaže da „prema onima koji su se nakon naše najave obilježavanja referendumske krađe uplašili za crnogorsku nezavisnost, pozivajući na naš ljudski i politički linč, istovremeno osjeća žaljenje i gađenje“.

Posebno prema jednom dijelu tzv. kvaziintelentualno-parazitskog mulja, čiju su preci 12. jula 1941. godine ljubili u ruku Pircija Birolija, ližući konzerve pokvarenih makarona i skandirajući do besvijesti „E viva Duče“. Za to vrijeme njihovog ližisahanstva moji djedovi su ginuli za slobodu Crne Gore i svih okupiranih jugoslovenskih naroda. I upravo zbog poštovanja i sjećanja na tri spomenice u mojoj kući,ne želim da prljam svoju porodičnu istoriju kroz režimska korita plaćenih lelekača za sudbinom Crne Gore. Takođe, vrlo dobro znam ko bi sjutra u slučaju stvarne ugroženosti Crne Gore bio u prvim borbenim redovima, a oni to sigurno nisu. Zato ih i ostavljam da se valjaju u blatu sopstvene nemoći, mržnje i kukavičluka, ali i da paze da se ne udave“, kazao je on.

Izvor: DAN