Umjesto da nakon današnje poruke Bedžeta Pacolija, samozvanog ministra tzv. države Kosovo, da je razgraničenje sa Crnom Gorom nemoguće, on odmah bude proglašen za personu non grata i protjeran, njemu  Sorošev pitomac, Srđan Darmanović, drži tirade o prijateljstvu i dobrosusjedstvu.

Ovakav čin javne kapitulacije, koju je progutao i potpisao Srđan Darmanović, nije zabilježen u istoriji nijedne države, ili bar teritorije koja je željela da bude država.

Ugostiti Bedžeta Pacolija, jednu od personifikacija terorističke OVK, koji usred Podgorice čistom ekavicom saopštava da je crnogorska teritorija u stvari “kosovska”, i da o tome nema rasprave, može samo Srđan Darmanović, koji nikad nije bio crnogorski, već uvijek soroševski ministar.

Ovom prilikom želim podsjetiti na oktobar 2008. kada je Vlada  Mila Đukanovića priznala nezavisno Kosovo, obrazlažući tu svoju izdajničku odluku potrebom za mirom i stabilnošću na Balkanu, ali i željom da bratskoj Srbiji pomogne u “samospoznavanju”. Devet godina. nakon priznanja Kosova, sad mi u Crnoj Gori “samospoznajemo” da je Đukanović, izdajući Srbiju, istovremeno izdao i Crnu Goru, poklanjajući jednoj terorističkoj tvorevini vjekovne djelove naše države.

Ali je očigledno da je Srđanu Darmanoviću, služeći do zaslijepljenosti interesima SAD-a, bilo važnije da se obračunava sa “teroristima” iz DF-a, koji su, izgleda, jedini spremni da dignu glas protiv galopirajuće kapitulacije, zbog čega se i nalaze na optuženičkoj klupi u montiranim procesima.

Zbog toga javno pitam Duška Markovića šta namjerava da učini u odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta Crne Gore, i da li će bar približno pokazati ažurnost, kao što je to bio slučaj u istorijskom obračunu sa Rusijom i odbranom NATO vrijednosti. Ili će se napraviti kao da „nije odavle“, kao i onda, kad ga je Tramp onako ćušnuo.

Takođe želim da pitam Duška Markovića da li će NATO, u slučaju napada kosovskih vojnih i paravojnih formacija na Crnu Goru, aktivirati član 5 Sjevernoatlantskog ugovora, i odbraniti suverenitet svoje najmlađe članice.

Kako je moguće da, samo nekoliko mjeseci nakon što je Crna Gora prošvercovana u NATO, dobijamo otvorenu bezbjednosnu prijetnju od NATO tvorevine nastale bombardovanjem Crne Gore i Srbije.

Nažalost, plašim se da bi u vladi Duška Markovića polovina ministara glasala da se tzv. državi Kosovo pokloni crnogorska teritorija, kao još jedan dokaz spremnosti razvoja međuregionalne saradnje i razumijevanja, i služenja Soroševim interesima.

Toliko izdajnika na jednom mjestu, počev od Srđe Darmanovića, odavno se nije okupilo kao u Vladi Crne Gore.  Zato me neće začuditi ako njegova istraživačka agencija ovih dana objavi nezavisno istraživanje u kojem preko 70% građana Crne Gore podržava da se Bedžetu Pacoliju pokloni 50 kilometara crnogorske teritorije, i da je za sve kriv DF, pošto je jedini protiv otvorene dnevne izdaje koju nam servira režim Mila Đukanovića.