Tajni dokument NATO – a donesen u decembru ove godine u stvari predstavlja odavno proklamovani interes za Crnu Goru, Srbiju, BiH i Makedoniju kao države pod potpunom kontrolom ovog vojnog saveza, i što je najgore, države čiji bi teritorijalni integritet i suverenitet zavisili od projekcija i želja NATO čelnika.

Njihova navodna spremnost da intervenišu u bilo kojoj od ovih država kako bi suzbili mogući ruski uticaj na Balkanu najbolje govori o njihovom doživljaju demokratije i suverenom pravu  balkanskih država da ostanu vojno neutralne. Nakon objavljivanja ovog dokumenta vjerujem da je svakom u regionu jasno da se radi o agresivnoj reakciji na koncept saveza vojno neutralnih država na Balkanu ( B-4) čije su osnove postavljene krajem juna ove godine na Kongresu Jedinstvene Rusije u Moskvi. Potpisnici ovog sporazuma su predstavnici vladajućih i opozicionih političkih subjekata iz Crne Gore, Srbije, Republike Srpske i Makedonije,što je poslije duže vremena predstavljalo jasan pokazatelj da dolazi vrijeme ujedinjavanja oko ideje koja bi trajno garantovala mir i sigurnost na Balkanu. Ova inicijativa je očigledno alarmirala militantne strukture u NATO alijansi koji su pored  Islamske države koju su oni stvorili,kao najveću opasnost na Balkanu označili političke subjekte koji se zalažu za vojnu neutralnost i dobre odnose sa Rusijom. Drugim riječima, svi mi koji podržavamo koncept saveza vojno neutralnih država ( B- 4) postajemo  NATO mete dronova, bespilotnih letjelica, neobjašnjivih saobraćajnih nesreća, navodnih kriminalnih obračuna, kopnene invazije,  jer nova doktrina ove alijanse podrazumijeva direktno miješanje u izborne procese kako se ne bi dozvolilo da na izborima pobijedi politička opcija koja se zalaže za vojnu neutralnost i ukidanje sankcija Rusiji. Zato nemam nikakvu dilemu da je sve što se dogadjalo 16. oktobra u stvari dobro isplaniran scenario na marginama ovog NATO dokumenta u kojem je Rusija zajedno sa političkim predstavnicima DF- a koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi, trebalo da bude optužena za destabilizirajući faktor, ali istovremeno i povod za vojnu intervenciju NATO-a u slučaju pobjede DF-a. Izjave najviših funkcionera NATO- a poslije izbora u kojima su ne samo direktno optuživali Rusiju da stoji iza tzv. državnog udara, već su tjerali Đukanovića i ostale režimske predstavnike na još agresivniju konfrontaciju sa Rusijom, pokazuju kako bi Crna Gora eventualnim ulaskom u NATO imala ulogu bombaša samoubice koji bi se raznosio širom geopolitičkih ratišta a zauzvrat dobijao pohvale i ordene.  A medijski linč i satanizovanje lidera DF- a koji su bez ijednog dokaza optuženi da su spremali krvoproliće i ubistvo Mila Đukanovića idealno se uklapaju u sinopsis ovog dokumenta da su Rusi i Srbi krivi za sva zla na ovom svijetu. I naravno, da ih je za dobrobit čovječanstva potrebno likvidirati, kao što je to  bio plan sa liderima DF- a 16. oktobra . Da paradoks bude potpun  Crna Gora, Srbija, BiH i Makedonija nisu u NATO-u, još manje su u bilo kakvom savezu ili uniji sa Rusijom, ali to ovoj agresivnom alijansi  ne smeta da nas po nekom samo njima znanom modelu nasljednog dobra pokuša anektirati kao što je to Austrougarska uradila sa BiH početkom dvadesetog vijeka.Posebno je interesantan dio oko vojne intervencije, ako se ima u vidu da je za bilo kakvu intervenciju neophodna saglasnost Savjeta bezbjednosti UN- a, ili pak Stoltenberg i ostala gospoda iz NATO- a misle da će ponoviti 1999. godinu kada su bez saglasnosti SB izvršili agresiju na SRJ. Duboko vjerujem da je vrijeme jednostranih vojnih intervencija iza nas, posebno nakon pobjede Donalda Trampa u Americi, kao što vjerujem da NATO svakog dana gubi smisao svog postojanja, a ako Crna Gora odbijanjem na referendumu, treba da pomogne alijansi da shvati sopstveni besmisao, biće mi zadovoljstvo da dam svoj skromni doprinos u otrežnjenju ove militarističke organizacije.  U svakom slučaju ideju B-4 koju je moja malenkost prva promovisala,  niko ne može proglasiti kao geopolitičko ugrožavanje NATO-a, ali svakako nećemo dopustiti ni da ona bude ugrožena, jer ćemo je u narednim mjesecima promovisati na svim relevantnim međunarodnim adresama i tražiti podršku za njenu realizaciju  u Moskvi i Vašingtonu.Vrijeme unipolarnog svijeta je za nama, Crna Gora mora biti mudra i ostati van vojnih blokova, tražeći garanciju za svoju neutralnost, jer je to i garancija njenog prosperiteta i budućnosti.