Da su u Crnoj Gori od uvođenja Milove demokratije na snazi licemerje, nepotizam, bezočne prevare, laži i svakodnevno  silovanje zdravog razuma, na svom terenu i na volšeban način je potvrdio jedan od perjanika novocrnogorske intelektualne elite, rektor Univerziteta „Donja Gorica“ Veselin Vukotić.

Poznat po filosofskim pogledima na domaću i svekoliku stvarnost, Vukotić je novom besjedom o propadanju civilizacija zbog samozadovoljstva, porasta birokratije i moralnom sagledavanju problema crnogorskog društva opčinio čitavu domaću javnost. Tako je, osvrnuvši se u svojoj božićnoj poslanici na karakteristike današnje civilizacije, Vukotić sa stanovišta uspješnog biznismena lucidno primijetio da nejednakosti razdiru društveno tkivo, jer se, prema njegovim riječima, smisao i cilj savremenog čovjeka svodi na imati sve više materijalnog, a ne biti ispunjen pojedinac koji živi punoćom života.

Nastavljajući u maniru otuđenog novocrnogorskog intelektualca i tajkuna, Vukotić je vispreno ocijenio da narastajuća birokratija jedino proizvodi javni dug, unosi rutinu i ubija novu misao, zaboravljajući da je on sam ideolog i pobornik učaurenog, destruktivnog birokratizovanog sistema u kom vrlo uspješno stvaralački pliva. Valjda zanesen duhovnim blaženstvom na dan najradosnijeg hrišćanskog praznika, zaboravio je da je upravo UDG sabirni centar visokih državnih službenika i funkcionera vladajuće partije koji, pored zarade u državnim organima, dobijaju pozamašna sredstva da kao provjereni partijski kadrovi i budući poslodavci prenose studentima svoja iskustva o punoći života na jaslama građana. „Ljudi bez duha i sa McDonalds logikom“ upravo su oni koji sa titulama zarađenim na plagiranim diplomama rektor UDG zapošljava kao svoje predavače, a koje u svojoj samozaljubljenosti navodi kao opasnost za buduće generacije. Zato nije osjećao potrebu ni da se osvrne na povlašćeni položaj ove institucije, koja za svoje bivstvovanje od osnivanja uspješno zaobilazi zakonske norme, kao ni to da su njeno finansiranje potpomogli i građani Crne Gore, kako bi se sistem visokog obrazovanja uredio po mjeri osnivača i suvlasnika UDG-a Mila Đukanovića.

Slučajno nije pomenuo ni svoje mjesečne prihode koji, po osnovu raznoraznih angažmana na Univerzitetu i u državnim institucijama, iznose više hiljada evra, kao ni to da je i svojoj ćerki omogućio da osjeti težinu rada u državnim organima, stecištu birokratije koju Vukotić sa strašću kritikuje. Skroman kakav jeste, valjda nije želio da se hvali saučešništvom u izgradnji biznisa u visokom obrazovanju kroz enormna sredstva od školarina i budžetskim finansiranjem Univerziteta čiji je rektor; ili se možda u svojim lucidnim intervalima sjetio sistemski osmišljene degradacije državnog univerziteta i bezočnog progona profesora koji uživaju status marginalizovane grupe. Želim da obavijestim neoliberalnog gurua crnogorskog propadanja i pljačkaške privatizacije da ga ovi božićni lamenti neće spasiti od odgovornosti, niti će ga poštedjeti dokazivanja svog bogatstva. Jer novi društveni ugovor koji ćemo ponuditi crnogorskim građanima podrazumijeva konfiskaciju imovine svim koji su se obogatili na nesreći ovog naroda, oduzimanje fabrika i njihovu predaju na upravljanje radnicima, i obaveznu naplatu ekstra profita tajkunskim hobotnicama, koje su po biznis planu Veselina Vukotića, od nepismenih klipana postali biznis elita.

U sveobuhvatnoj raškoši “proročanskog” govora, Vukotić na kraju sedeljke nije propustio da podijeli svoja promišljanja i moralne dileme o prekookeanskim dešavanjima.

Osvrnuvši se na pobjedu Donalda Trampa u Americi, proniciteljski je ocijenio da je njegova pobjeda možda i najava kraja monopola političkih partija i uvod u novi oblik demokratije. Očito nije mogao da sakrije opravdanu bojazan za sopstvenu sudbinu, imajući u vidu javno izneseno mišljenje predsjednika SAD-o o njegovom prijatelju i poslovnom partneru Milu Đukanoviću. Osjetivši paniku u redovima svojih kolega iz  DPS-a nakon poraza njihovih saveznika, i Vukotiću je postalo jasno da je vrijeme za novu političku kombinatoriku, a to znači isplivavanje svih političkih promašaja, malverzacija i zloupotreba kreatora i grobara tmurne crnogorske stvarnosti. Zato nije čudno što Vukotić lamentira nad radikalnim promjenama koje slijede, jer svako se češe gdje ga najviše svrbi.

Milan Knežević, predsjednik Demokratske narodne partije