Povodom najnovijeg skandala državne resavsko-prepisivačke škole, i nesumnjivih dokaza o krađi hrvatskih programa za našu domaću upotrebu, DNP i DF ukazuju da naša država mora odlučno stati u zaštitu hrvatskih tekstova, da ih ne potkradaju druge zemlje, jer je dovoljno i što ih Crna Gora već godinama pelješi.

Javni šamar, koji smo dobili od naših susjeda konačno se morao desiti, jer je prevršila dara mjeru, a ako se pod lupu stave programi nekih ministarstava i brojna zakonodavna akta, može se otvorili Pandorina kutija s duplim dnom, zbog čega bi nam mnogi programi i zakoni bili dovedeni u pitanje.

Uostalom, uz sve jače glasine već godinama, javna tajna je da su hrvatski programi i zakoni prava Meka, bogati majdan za manipulante iz krugova režimske Crne Gore.

U vremenu iza nas ostaće upamćene neke prepisivačke perjanice iz samog vrha DPS-a, pritom ne samo gospoda, nego i dame, koji su se uvježbali i uhljebili štancujući propise iz Hrvatske kao svoje, što u svakoj pravnoj državi predstavlja kriminal bez presedana. A zvanična Crna Gora o tome redovno ćuti, u nadi da hrvatska strana jednom o svemu neće ipak progovoriti

Drska prepisivanja hrvatskih programa potiču iz crnogorskog Zavoda za školstvo, koji je pod ingerencijama Ministarstva prosvjete, u okviru Vlade Crne Gore, pa je skandal kompletan. Iako su u Zavodu izjavili da su se na hrvatske programe samo “pozivali”, uslijedio je javni šamar iz Hrvatske. Moramo jedino priznati da su naši “pozivari” pažljivo izbjegli sve hrvatizme u tekstu programa, te im treba odati puno priznanje bar za tu vrstu kreativnosti i originalnosti.

Naši Resavci u svojoj već razrađenoj praksi nijesu mnogo marili ni za ukrivanje tragova, jer, po tvrdnjama hrvatske strane, postoje doslovce prepisani pasusi, što govori o komociji naših švercera, i njihovom uvjerenju da tako mogu nekažnjeno godinama.

Ali govori i o uvjerenju da mogu ubirati partijsku i drugu, konkretniju dobit, bez i minimuma osjećaja da time u jednom trenutku, kad sve izbije na vidjelo, mogu nanijeti i nemjerljive štete Crnoj Gori u međunarodnim okvirima.

Interesantno je da ovoga puta prednjači kopiranje programa za fizičko vaspitanje! Ali je i logično, jer najbolje i funkcioniše prepisivačka gimnastika.

Udarac za naše školstvo je što je skandal u Hrvatskoj već obnarodovan, a hrvatski profesor Jokić, bivši predsjednik Ekspertske grupe za reformu obrazovanja, upozorava da je programe “nemoralno i nečasno preuzeti bez konsultovanja nas, koji smo na tome radili, ili obrazovnih vlasti u Hrvatskoj”.

Problem je što su naši montažeri programa željeli i da se “pozovu” na tuđe programe, i da se na njih potpišu kao na svoje, što je vrhunac izvrgavanja prava i školstva ruglu i medijskoj blamaži, slika režimskih radnji ispod žita.

Na ovaj način smo pokazali smisao za intelektualno lupežanje, kao i da ono nije manje od drugih oblika mafijaške „udruge“, čime neminovno dolazimo do statusa: Crna Gora „copy paste“.

U ovoj međunarodnoj kompromitaciji još veća bojazan je da je ovaj ružan primjer krađe samo vrh ledenog brijega brojnih skandala, koji nam tek prijete ako započne uparivanje zakonskih i drugih akata, fabrikovanih u Crnoj Gori po hrvatskim obrascima.

A dodatna muka je i što su, birani po partijskoj podobnosti, sastavljači programa po našim zavodima očito nesposobni da ih sami pišu, pa će, nakon hrvatskih, morati da se “pozivaju” na neke druge, i pritom još mnogo pažljivije zameću tragove.