Piše: Jovo Pejović

Na vlasti u Crnoj Gori su najobičniji poltroni koje nam Zapad potura i koji rade isključivo u korist njihovih interesa, a na štetu naših nacionalnih interesa. Zato i drže Đukanovića. Briga Zapad što narod živi u bijedi i nemaštini. Njih demokratija ne zanima, dok poslušnik radi za njih. Zato ima odriješene ruke da radi šta hoće sopstvenom narodu. Kriminal, korupcija, pljačka, sve to Zapad ne interesuje. Zato proganjaju rodoljube i patriote koji se stvarno iskreno bore za interese našeg naroda i države.

Pogazili su nam dostojanstvo, vrijeđaju nam inteligenciju, ugrožavaju egzistenciju. Kuliraju narod koji protestvuje, ruže sve vrijednosti na kojima počiva Crna Gora. I svaki otpor nepočinstvima predstavljaju kao udar na državu. Najbliži saradnici i visoki funkcioneri DPS-a svaki javni nastup obavezno počinju odom vođi. Naš narod ima duboko instaliran genetski kod idolopoklonstva.

Kod nas je obavezno upražnjavanje kulta svemoćnog vođe. Nema veze što vođa beskonačno krši sve zakonske regulative, jer on je jednostavno svemogući i nepogrešivi vođa. Po njima, vođa nikad ne griješi. Griješe nesposobni i korumpirani saradnici koje je vođa postavio na funkcije. Ali, to nema veze, samo ne dirajte kult vođe. Politika koja traje 30 godina ima za cilj da se banalizuje sve zarad slobodnije mogućnosti pljačke društvenih bogatstava. Ideologija banalnosti je ideja vodilja ove vlasti. Zato su se pojavili tajkuni, političari koji slobodno uzimaju samo za sebe… Moja Crna Gora s nekim čudnim ljudima koji u njoj žive je, nažalost, i zemlja sve većeg broja loših ljudi. To je teško saznanje i mučni sudar sa stvarnošću. To je surova iskrenost s kojom se svakodnevno susreću časni i pošteni ljudi. Kada prestanemo lagati sami sebe, ostaje preteško pitanje, zašto nas ima toliko loših na ovako malom prostoru? Postali smo pokondirene tikve bez korijena, odrekli smo se svega što je bilo naše. Tuđe perje nazivamo svojim.

Baš kao što postoje ljudi postoje i nacije koje mogu živjeti bez kičme i dostojanstva. A da li je to život? Gdje smo tu mi, prosudite sami?! Znam mnogo ljudi koji imaju za sobom čitav radni vijek, s akademskim obrazovanjem, kojima je normalno da imaju primanja ispod prosjeka, i koji uporno glasaju za režim, jer, zaboga, država je u opasnosti. Kakva je to država, i na kakvim temeljima počiva, ako od svakih izbora, pa čak i lokalnih, zavisi njen opstanak? Njima je normalno da vlast sprovodi hajdučiju nad građanima i njihovom imovinom. Njima je normalno da vlast svakodnevno gazi sve vrijednosti na kojima se temelji Crna Gora. Onima koji se odreknu Boga i svoje starozavjetne slave ništa nije sveto. Najmanje im je sveta Crna Gora, jer oni bi da budu sve sem ono što su vjekovima bili. Tu je srž problema. Svakodnevno prežvakvanje sterilnih, svima poznatih činjenica, zarad plutanja na površini, makar i u ovakvoj Crnoj Gori, ma koliko se režim maksimalno trudio da izmanipuliše narod, previše je čak i za građanina informisanog ispod prosjeka. Zato mi se čini da mi kao društvo nijesmo dorasli mnogim izazovima.

Najčešće lebdimo u magli, skloni smo improvizacijama koje nam se posle obijaju o glavu. Ne znamo šta hoćemo, i to uspješno radimo. Ne izvlačimo pouke iz grešaka. Vječito se bavimo posledicama umjesto uzrocima. Sve više smo spremni da i pored sve jadnijeg i bjednijeg života trpimo poniženja. A vlast? Ona je uspješna i moćna samo u manipulacijama i obmani građana, obučena da sve državno koristi u svoju svrhu, bestidna u govoru i ponašanju, u spremnosti da brani vlast i fotelje po svaku cijenu.

Izvor: DAN