Umjesto rešavanja mnogobrojnih problema pred kojima se nalazi Podgorica i njeni građani garadonačelnik Stijepović je odlučio da se stavi na čelo perfidne ideologije projektovanja   novih  antagonizama.

 Neuspješni haus majstor u popravljanju sklopki, zamjeni sijalica i popravci oluka odlučio je da se oproba u podizanju spomenika i to kroz izazivanje novih podjela i sukoba pokazujući deplasiranu lojalnost pogubnoj  ideološkoj matrici partije kojoj pripada.

DNP CG ne dovodi u pitanje značaj dinastije Petrović ali niko ne smije da prećuti jedan od najmračnijih prerioda crnogorske istorije   kao što je pohara Kuča iz 1856. godine.

Bolno je sjećanje na dane kada je  svijetlo oružje bilo okupano bratskom krvlju a o sramnom karakteru odmazde najbolje svjedoče činjenice  da su žrtve dominantno bile  žene i nejač. Pokušaj da se na ovakav način zaobiđe priča o tragičnoj sudbini jednog plemena, koje se hrabro usprotivilo tiraniji i da se rehabilituje nemilosrdna odmazda na čijem je čelu bio Mirko Petrović krajnje je problematična i nedobronamjerna.

Ako je Stijepović odlučio da napreduje kroz transformaciju sa šrafcigera na mermer, trebalo je da razmisli da o podizanju  spomenika stradalim Kučima u znak odavanja počasti nevino stradalima  a sve u  cilju  eliminisanja podjela na ovu temu.

Prioriteti gradonačelnika morali bi biti razvoj glavnog grada i afirmacija dobrih međuljudskih odnosa kroz međusobno uvažavanje i poštovanje a ne nikako budjenje mračnih duhova iz prošlosti po oprobanoj ideološkoj matrici podjela.

Vraćanje  Podgorice i Crne Gore u dane ne baš svijetle  prošlosti izgleda su jedini cilj neodgovorne politike i haus političara.