Čelnici Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević navodno su krivi, jer su putovali u Moskvu, međusobno komunicirali i telefonom pričali sa saradnicima Mihailom Čađenovićem i Ananijem Nikićem.

To proizilazi iz optužnice, u koju je IN4S imao uvid,  protiv 14 osoba zbog navodnog pokušaja „državnog udara“ na dan parlamentarnih izbora 2016. godine.

Specijalno državno tužilaštvo te opozicionare u optužnici napisanoj na oko stotinjak strana nigdje ne dovodi u direktnu vezu sa navodnim organizatorima kriminalne grupe –  Eduardom Šišmakovim i Vladimirom Popovim.

Optužnica tužioca Milivoja Katnića zasniva se na nelogičnim i nepovezanim konstatacijama i konstrukciji svjedoka saradnika Saše Sinđelića.

U optužnici se ne nudi nijedan konkretan dokaz koji bi Mandića i Kneževića doveo u vezu i sa jednim okrivljenim. Lideri DF-a nemaju telefonsku komunikaciju ni sa kim od njih, čak i sam Sinđelić tvrdi da ih nikada nije vidio, niti bio u kontaktu sa njima.

Kako su Milivoje i Paja vrbovali teroriste

U optužnom predlogu, Katnić navodi da je Mirko Velimirović došao 12. oktobra prošle godine, četiri dana pred izbore, u jutarnjim časovima i sve prijavio načelniku policije u Podgorici i njemu lično. Navodi i da je Velimirović istog dana, 12 oktobra, u večernjim časovima napustio Crnu Goru. Međutim, Katnić odmah potom navodi da je Velimirović ponovo napustio Crnu Goru 14 oktobra oko 04 časa izjutra. Odmah upada u oči nelogičnost, koja je samo Katniću logična. Velimirović izlazi iz Crne Gore 12 .oktobra uveče, nema evidencije da se ponovo vraća, ali ima da ponovo izlazi iz Crne Gore 14. oktobra izjutra. Odmah se nameće jedini logičan zaključak, Velimirović nije ni izlazio iz Crne Gore 12. oktobra uveče, već je čitavo vrijeme bio pod Katnićevom kontrolom i po nalogu Katnića razgovarao sa Sinđelićem, a dogovorene razgovore između njih dvojice, koje je kontrolisao Katnić istražitelji su snimali.

Ove tvrdnje koje se navode u optužnom predlogu, negiraju iskaz Velimirovića koji je tvrdio da je išao na Kosovo i da je tamo kupio oružje i uništio ga po nalogu Katnića. Takođe ovim tvrdnjama Katnić demantuje i sam sebe, jer je tvrdio da je on naredio Velimiroviću da kupi i uništi oružje.

Katnić u optužnom predlogu sam priznaje da je Velimirović sve ljude koje je vrbovao da dođu u Crnu Goru, a koji su zatim pohapšeni, kontaktirao u periodu od 12. do 14. oktobra. Znači, zvao ih je po Katnićevom nalogu, jer je u to vrijeme već bio angažovan kao Katnićev agent provokator. Znači, grupu terorista koji su pohapšeni formirao je Mirko Velimirović, po nalogu Milivoja Katnića, u periodu od 12. do 14. oktobra.

Paja i Sinđa komunicirali samo od 12. do 16. oktobra

U optužnom predlogu piše da je vještak telekomunikacija utvrdio da su Velimirović i Sinđelić komunicirali telefonom samo u periodu od 12. do 16. oktobra prošle godine. Znači, oni su ostvarivali komunikaciju samo u periodu kada je Velimirović već bio pod kontrolom Katnića.

Velimirović zove Sinđelića telefonom, po dogovoru sa Kantićem, kako bi se ti razgovori snimali. Tako se prave fingirani razgovori, za potrebe montiranom političkog procesa.

Indikativno je da se u optužnom predlogu navodi bazne stanice sa kojih su ostvarivani telefonski razgovori, a da baznih stanica jedino nema kad su u pitanju razgovori između Velimirovića i Sinđelića. Što navodi na logičan zaključak da je Velimirović telefonom razgovarao sa Sinđelićem iz prostorija specijalnog tužilaštva ili policije, kako bi se razgovori snimali. Zato se u optužnom aktu skrivaju podaci o baznim stanicama za te razgovore. I razgovor između Velimirovića i navodno Šišmakova obavljen je baš u vrijeme kada je Velimirović radio po uspustvima Katnića.

Katnić izmislio govore Mandića i Kneževića

U optužnici se navodi da su Mandić i Knežević na završnom skupu 14 oktobra u Podgorici pozvali narod da izađe na ulicu 16. oktobra uveče. Međutim, istina je ipak drugačija, a ovo je samo još jedna loša manipulacija Kantića. Naime, postoje video zapisi sa tog skupa, gdje Mandić, Knežević i svi ostali funckioneri DF-a saopštavaju pristalicama da 16. oktobra uveče ostanu svojim kućama, da niko ne izlazi na ulicu i da nema nikakavog mitinga.

Svi svjedoci i okrivljeni, uključujući i Sašu Sinđelića tvrde da ne poznaju Mandića, Kneževića i Mihaila Čađenovića. Tvrde i da ne poznaju Ananija Nina Nikića, koji je bio prevodilac liderima DF-a. U optužnom predlogu, čak i svjedok Slavko Nikić, čiji iskaz je je po Katniću relevantan, nigdje ne pominje ni Mandića, ni Kneževića ni Čađenovića.

Policijski službenik ključan za oružje

U optužnici se navodi da je osoba koja je iz MUP-a uzela puške na revers, kako bi ga fotografisali i fingirali da ono postoji jeste policijski službenik Vladan Lazović. Sinovac Zorana Lazovića, kontroverznog službenika ANB-a, inače pobratima Milivoja Kantića. Vladan Lazović je osoba koja je osumnjičena da je učestvovala u prebijanju Duška Jovanovića urednika „Dana“. Od prvog dana izbijanja montirane afere „državni udar“, mnogi su tvrdili da je je Zoran Lazović jedna od najvažnijih poluga Katnića, preko kojeg je sve ovo montirano.

U nedostatsku dokaza, u optužnom predlogu Kantić pokušava da predstavi kao epohalno saznanje da u telefonskim imenicima Bratislava Dikića i Milana Kneževića postoje dva broja telefona koja su poznata obojici. Znači, Dikić i Knežević, kako sam Katnić tvrdi, nikada nijesu međusobno komunicirali. Ali za njega je „čudno“, što Dikić ima u telefonu brojeve Nenada Popović, predsjednika Srpske narodne partije Srbije i Miroslava Lazanskog, vojnog analitičara. I gle čuda, brojeve telefona dvojice javnih ličnosti Srbije sa kojim DF sarađuje, u svom telefonu ima i Milan Knežević. I Kantić takvom nebulozom pokušava da u optužnom predlogu izvuče zaključak da je to čudno.

Katnić je došao do još jednog epohalnog otkrića da Mihailo Čađenović i Andrija Mandić imaju međusobnu komuniciju , kao i da su i Mandić i Knežević imali komunikaciju i sa nekim ruskim brojevima.

Sve to je normalno jer su njih dvojica bili u više posjeta kod najvećih ruskih državnih predstavnika, što je sve bilo javno. U optužnom predlogu se navodi i da Mandić i Knežević nikada nijesu imali nijedan telefonski razgovor niti komunikaciju sa Eduardom Šišmakovim, ni Vladimirom Popovim, kao ni jednim od okrivljenih u ovom postupku, osim sa Mihailom Čađenovićem, koji je vozač u DF-u.

Po Kantićevom rezonu, trebalo je uhapsiti i značajan broj policijskih funkcionera, možda i samog Slavka Stojanovića, Crne Gore čije brojeve je u telefonu imao Bratislav Dikić, bivši komandant srpske žandarmerije.

Sumnjivo što se DF bori da pobijedi DPS

U optužnom predlogu Katnić je citirao govore Mandića i Kneževića iz predizborne kampanje. Sumnjivo mu je to što su Mandić i Knežević sa skupova poručivali da će pobijediti DPS na izborima i što će Milo Đukanović završiti u Spužu zbog krađe i pljačke. Katniću je sumnjivo što su lideri DF-a govorili da će se barjaci DF vijoriti u svim gradovima kad pobijede DPS.

Katnić kroz čitav optužni predlog pokušava da sakrije identitet Saše Sinđelića, svog poznanika iz 2003. godine. U optužnom predlogu Katniću je on negdje  Aleksandar-Saša Sinđelić, a negdje je bez crtice između dva imena.

Jedino gdje nije mogao da ga sakrije su spis predmeta koji su stigli iz MUP-a Srbije, koji su priloženi kaon dokaz, a u kojima decidno piše Saša Sinđelić. I to osoba sa teškim psihičkim oboljenjem i lice sa međunarodne Interpolove potjernice.

IN4S