Ono što lično doživljavam od moje Crne Gore, tj. konkretnije, od aktuelnog režima, predstavlja najgori oblik progona i pokušaja diskreditacije mojih sportskih dostignuća i uspjeha na svjetskom nivou, kojima sam proslavio svoju zemlju.

Titulu svjetskog šampiona u WBU verziji osvojio sam 10. marta ove godine u Hanoveru i afirmisao Crnu Goru u svjetskim okvirima. Pošto zbog mojih već poznatih društvenih i političkih stavova nekome u vrhu vlasti nije po volji što sam pronio slavu svoje zemlje u svijetu, uslijedio je i ružan revanš. Kao šampion svijeta iz male Crne Gore, sada se nalazim u zatvoru, u ZIKS-u u Spužu, a uhapšen sam 23. marta, po nalogu nekih ostrašćenih osoba iz vlasti, i sproveden u ZIKS, kao najveći kriminalac. Bolje rečeno, kao jedan od mnogih onih, koji su u dosluhu s režimom, a koje zakon redovno zaobilazi.

Posebno se, kao sportista i građanin moje zemlje, osjećam pogođenim što sam uhapšen u svom lokalu, pred gostima i komšijama, pritom s jasnom namjerom da budem diskreditovan kod svojih najbližih, i svojih poštovalaca, koji me iskreno podržavaju tokom već nekolike decenije zaslužne sportske karijere.

Prethodno sam osuđen na tri mjeseca društveno korisnog rada, na koji se nijesam prijavio, pa mi je kazna urgentno pretvorena u tri mjeseca zatvora.

Pošto se osjećam duboko pogođenim kao čovjek i sportista, i vidim da moji planetarni uspjesi nekom i te kako smetaju u krugovima vlasti, uz grubi revanšizam i drakonske mjere, pitam se, sjedeći u Spuškom zatvoru, kuda ide ova zemlja uz neljudski odnos čak i prema svojim najzaslužnijim sportistima svjetskog formata.

Dosadašnjem predsjedniku Crne Gore, Filipu Vujanoviću, poslao sam molbu za pomilovanje, ali do danas nijesam dobio nikakav odgovor.

S obzirom na to da ovu prestižnu titulu svjetskog bokserskog šampiona treba da branim već 26. maja ove godine u Cirihu, u pisanoj formi sam se obratio i ministru Pažinu. Obraćanje ne predstavlja molbu za ukidanje zatvora, nego samo za prekid kazne zbog neophodnih priprema za meč, a, uz to, titula bi mi zbog nedolaska bila i oduzeta za sudijskim stolom. Ali odgovora od ministra do danas nema, pa se pitam šta bi smetalo Crnoj Gori da se pripremim na najbolji mogući način, i ponovo dostojno predstavim svoju zemlju, opet na inostranom ringu, ovog puta u Cirihu, uz pažnju cjelokupne svjetske sportske javnosti.

Predstojeći meč mi izuzetno mnogo znači u kompletnoj sportskoj karijeri i životu, a vjerujem da znači i Crnoj Gori, čiji aktuelni čelnici se prema meni ponašaju kao da nijesam iz ove zemlje, i treniraju strogoću na meni uz maćehinski odnos, koji nijesam zaslužio.

Režimski krugovi kod nas, što je već odavno poznato, dijele sportiste ne na uspješne i neuspješne, nego na politički podobne i nepodobne, što je bez presedana u evropskim standardima, i veliki problem crnogorskog sporta. A to, što sam titulu svjetskog šampiona na stranom terenu osvojio pod razvijenom crnogorskom zastavom, pritom uz intoniranje crnogorske himne, i uz frenetična navijanja naših ljudi, koji žive u inostranstvu, to gospodi iz vlasti izgleda nimalo ne znači.

Sada se sračunato zanemaruje i činjenica da je riječ o mom novom, izuzetno zahtjevnom meču, i mojim dosad najsloženijim pripremama za sportski obračun sa Denijem Vilijamsom, mojim izazivačem, koji je svojevremeno nokautirao i čuvenog Majkla Tajsona.

Korektnosti radi, moram istaći da tokom služenja kazne u Spužu imam korektan odnos policijskog osoblja prema meni, kao i načelnika i komandira Zatvora za kratke kazne. Isti odnos uvažavanja imam i od strane svih lica, koja su na izdržavanju kazne zatvora za prekršaje.

Na žalost, drugačiji je odnos ljekara u ZIKS-u prema mojim već postojećim zdravstvenim problemima. Doktorici Živković, inače, glavnom ljekaru u ZIKS-u, sam naglasio da koristim neke obavezne tablete za spavanje, koje su mi potom članovi familije poslali istog dana, a uručene mi tek nakon deset dana. Prilikom vađenja ljekarskog kartona upozorio sam doktoricu da sam tokom 2017. dva puta preležao upalu pluća, i da se loše osjećam, pa mi je zatim, kad mi je dokumentacija od kuće proslijeđena, u prisustvu doktorice Stanišić, obećano da će pregled u Brezoviku biti organizovan za neki dan, što se nije desilo, a sve po obećanjima „sjutra, pa za dva dana, pa po praznicima, itd“. Na moja uporna obraćanja redovno mi je odgovarano da ću biti pregledan, od čega do danas nije bilo ništa. Glavna doktorica Živković izbjegava da se kod nje pregledam iako sam se u pisanoj formi obraćao već tri puta. Zato tvrdim da je upravo ona, kao glavni ljekar, i glavni krivac za kompletnu opstrukciju povodom mog ljekarskog tretmana. Stoga se pred ukupnom crnogorskom javnošću pitam, kad se zatvorski ljekari na ovako nehuman i ignorantski način odnose prema svjetskom bokserskom šampionu, kako se tek onda odnose prema ostalim licima na izdržavanju zatvorske kazne.

Zbog kompletne situacije, postavljam javno pitanje da li vlasti u Crnoj Gori Ratka Draškovića, građanina ove zemlje, i svjetskog šampiona u boksu, smatraju za državnog neprijatelja, i da li sam napoželjan u svojoj domovini. I da li gospodi iz režima smeta i što sam potomak vojvode Draška, a po majčinoj liniji potomak vojvode Peka Pavlovića. Da li smeta i činjenica što sam u svojoj bogatoj karijeri boksovao za četiri države: SFRJ, SRJ, SCG i, naravno, za moju Crnu Goru, čime se ne može pohvaliti nijedan sportista s prostora bivše SFRJ.

Moćnicima iz vlasti, koji su samo na riječima za afirmaciju crnogorskog sporta u cjelini, očigledno ništa ne znači ni činjenica da sam bio šampion i u GBU verziji, a u amaterskoj juniorski šampion Evrope, šampion Balkana, šampion SFRJ, i osvajač velikog broja bokserskih turnira.

Istovremeno želim da pitam ministra sporta Nikolu Janovića da li ja, kao šampion svijeta u WBU verziji, uopšte zavrjeđujem čestitku od njega, da li možda i novčanu nagradu ili ne, da li obojica stanujemo u istoj Crnoj Gori, i da li sam ja, po njegovom mišljenju, zato što sam Srbin, sportista drugog reda u našoj zemlji?

Uz ovo, moram istaći da sam imao prijem kod gradonačelnika Nikšića, Veselina Grbovića, koji me ispoštovao, i novčano nagradio, a dobio sam i zvaničnu čestitku od predsjednika COK-a Dušana Simonovića preko dnevne štampe.

Korektnosti radi, u obavezi sam da podsjetim ministra Janovića i na ovu činjenicu: kad sam 2015. godine osvojio titulu u WBU asocijaciji po prvi put, tada mi je čestitao i tadašnji predsjednik Vlade, Milo Đukanović. Ističem i da su mi pojedini opozicioni lideri čestitali i na tadašnjoj, a i na sad ponovo osvojenoj tituli, ali je to režimskoj gospodi, izgleda, malo teže. Ili ministar Janović od previše obaveza neke od njih naprosto previđa, pa ću vidjeti da li će ispraviti grešku. U svakom slučaju, Ratko Drašković, i kao potomak svojih slavnih predaka, koji su svoje živote utkali u crnogorsku istoriju, neće prestati da se bori za slavu ove zemlje, pa kome milo, kome mrzno. To obećavam pred građanima Crne Gore, posebno pred onima koji dobro znaju koliko sam života uložio u svoju boksersku misiju, u slavu svoje zemlje, uprkos svemu, pa i grubim diskreditacijama od strane vlasti.

 

Zatvorenik,

 

Ratko Drašković, svjetski šampion u boksu