Intervju Milana Kneževića Sputnjiku

„Ne fašizmu!“– uzviknuo je lider Demokratske narodne partije Milan Knežević u svom govoru 14. oktobra, kada je stotine Crnogoraca protestovalo zbog posjete generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga u Podgorici.

Vasilij Rakša – U intervjuu za Sputnik, političar je izjavio da većina Crnogoraca ne sanja o učlanjenju u NATO i da se zato guranje zemlje u taj blok protivi volji naroda. Sadašnji neutralni status najbolja je opcija, rekao je on, dodajući da bi to trebalo da podržavaju i Brisel i Moskva.

Ovaj koncept proizilazi iz dvije ideje, objasnio je Knežević.

Društveno-politički aspekt odražava nespremnost Crne Gore da bude pion u geopolitičkim igrama velikih sila.

Sa istorijske tačke posmatrano Crna Gora i Srbija imaju bolne uspomene na NATO bombardovanja 1999. godine, i tokom te operacije pod podrugljivim nazivom „Milosrdni anđeo“ alijansa je bacila 15.000 tona „prljavih bombi“ sa osiromašenim uranijumom na Jugoslaviju, prouzrokujući dramatičan porast oboljelih od raka, uključujući i djecu.

„To je bila prva vojna intervencija NATO-a  od njenog osnivanja 1949. godine i nama je sasvim jasno da je njen cilj bio da se uništi Socijalistička Republika Jugoslavija i otme Kosovo od Srbije.“

Knežević je najavio da će u slučaju da Crna Gora primi poziv za učlanjenje u vojni blok, njegova partija okupiti široku koaliciju političkih partija, intelektualaca i nevladinih organizacija. Zalaže se za organizovanje referenduma kao jedinog fer načina izražavanja volje Crnogoraca po tom pitanju.

On je naglasio da tako uravnotežena strategija neće biti kamen spoticanja na putu Crne Gore ka Evropskoj Uniji s jedne strane, i da će očuvati vjekovima njegovane bratske odnose sa Rusijom, sa druge.

Ali, vlasti su odlučile da svoj cilj ulaska u NATO ostvare kroz parlament, izbjegavajući referendum, i 21 glas u jednodomnom Parlamentu koji broji 81 mjesto dovoljan je za donošenje odgovarajućeg zakona u skladu sa Ustavom, objasnio je Knežević.

„Oni pokušavaju da izvuku rezultat koji negira samu prirodu i sam duh crnogorskog naroda.“

Kako je lider DNP-a, Knežević, kazao ukoliko Parlament odobri pristupanje NATO-u, to će ubuduće poslužiti kao trik za druge poslanike da glasaju za izlazak.

Političke igre premijera Mila Đukanovića

Međutim, iako može zvučati iznenađujuće, krajnji cilj nezamenljivog lidera Mila Đukanovića nije da se gurajući u NATO Crna Gora bori protiv Rusije-cilj kome teži je da ostane na vlasti taktizirajući u izmijenjenim okolnostima, obrazložio je Knežević.

Rusija je brzo priznala nezavisnost Crne Gore nakon referenduma 2006. godine i postala njen glavni investitor, ulažući ogromne sume novca do 2008. godine. I Đukanović je cijenio ovu pomoć nazivajući ovaj period ruskih investicija i priznanja (2006-2008) erom najvećeg razvoja Crne Gore.

Međutim, kasnije je promijenio traku: 2008. godine Crna Gora je neočekivano priznala Kosovo, pogoršala odnose sa Srbijom, i Đukanović je zaboravio pruženu ruku pomoći od strane Rusije i počeo da igra na NATO kartu.

Zašto? Po mišljenju Kneževića, dugogodišnji vođa predstavlja takve „skokove“ kao „civilizacijska dostignuća“, ali iskreno govoreći, on se samo drži svog najvišeg položaja balansirajući između Istoka i Zapada.

Crnogorska opozicija je nepokolebljiva u svom stavu da je „Rusija bratski saveznik“ i ne zaboravlja pomoć Moskve u podsticaju razvoja mlade zemlje, podvukao je predsjednik DNP-a.

„Ali Đukanović je zloupotrijebio prijateljstvo i ljubazni pristup Rusije.“

Milan Knežević je iznio mišljenje o korjenima masovnih socijalnih protesta koji su otpočeli 27. septembra.

„2006. godine (nakon referenduma o otcepljenju od Državne zajednice Srbija i Crna Gora) nastaje privatna država, koja se davi u kriminalu i korupciji. Pet procenata ljudi bliskih Đukanoviću uživalo je blagodeti režima, dok je 95 procenata živjelo na rubu socijalne egzistencije.“

Fokus protesta su „nepodnošljivi ekonomski uslovi većine crnogorskih građana.“ DNP je optužio Đukanovića da je osakatio privredu zemlje uključujući Kombinat aluminijuma Podgorica koji je činio 15 procenata BDP-a. Neka preduzeća su otišla u stečaj, neka su privatizovana od strane „prijatelja“.

Umjesto toga grade se tržni centri. Crna Gora je čak  iznajmila svoja čuvena turistička mjesta na 100 godina.

Mas mediji su takođe pod kontrolom, šireći rusofobiju i NATO propagandu.

Oni koji se protive članstvu u NATO proglašeni su neprijateljima od strane države, rekao je Knežević.

Ova grupacija guši Crnu Goru godinama, kaže on, dodajući uz sarkastičan osmjeh da je Đukanović na vlasti 26 godine, skoro sustižući dužinu vladavine Josifa Staljina.

  1. godine u Crnoj Gori će biti održani izbori, ali protestanti ne žele da čekaju, optužujući Đukanovića za namještanje glasanja.

„On će organizovati te izbore i njihov rezultat će biti unaprijed određen. To je razlog zbog kog želimo prelaznu vladu.“

Manipulacija umom

Đukanović podstiče rusofobiju, pribegavajući teorijama zavjere i nalazeći kako spoljne tako i unutrašnje neprijatelje. On je optužio Rusiju i Srbiju za podstrekivanje protesta u Crnoj Gori.

„Pokažite mi bilo kakav dokaz o njihovom tragu u ovim protestima, i ja ću napustiti politiku.“

Stranka premijera je čak falsifikovala istoriju kako bi se slagala sa sadašnjim pokušajima da otuđi Crnu Goru i Rusiju izmišljanjem mana u njihovoj zajedničkoj istoriji.

Tokom rasprave o NATO-u, jedan od poslanika nazvao je sovjetske vojnike-oslobodioce „zlikovcima koji su počinili zločine u Berlinu i Jugoslaviji“, i niko od njegovih stranačkih kolega mu nije protivrečio.

Još jedan primjer je iskrivljavanje istine o još daljoj prošlosti. Mediji sada vrte ideju da odnosi Rusa i Crnogoraca nisu bili tako idealni i da je Rusija koristila Crnu Goru za ostvarivanje sopstvenih interesa. Grupa istoričara nastoji da uvrsti takve mitove u edukativni sistem.

Flagrantan primjer je manipulacija istorijskim ličnostima. Petar I, svetac koji se smatra utemeljiteljem crnogorske državnosti, borio se protiv Napoleona na strani Rusije i sačinio testament kojim upozorava na prokletstvo svakog Crnogorca koji istupi protiv „majke i branioca Rusije“. Sada ta ista grupa istoričara pokušava da promijeni njegove riječi.

„Da je NATO postojao u to vrijeme, ovi istoričari bi pokušali da dokažu da je Petar I mislio na NATO a ne na Rusiju.“

Milan Knežević je sa uzdahom kazao da ne može ni da pomisli da bi Crna Gora mogla postati legitimna meta Rusije ukoliko se pridruži NATO-u i bude primorana da se kao član konfrontira sa Moskvom. Sama ideja o sukobu dvije zemlje je besmislena.

„Siguran sam da ne postoji nijedan Crnogorac koji bi se – Bože sačuvaj! – u slučaju oružanog sukoba borio protiv ruske braće“.

Pozivajući se na snažnu podršku između dvije zemlje, on je podsjetio da je 1905. godine, kad je Rusija vodila rat sa Japanom, Crna Gora takođe objavila rat Japanu, i crnogorski oficiri su se borili na Dalekom istoku.

„Nažalost, rat je završen suviše brzo da bi Crnogorci mogli da pokažu vojne majstorije.“

Ovaj intervju, koji je predsjednik DNP-a Milan Knežević dao novinskoj agenciji Sputnik, Vasiliju Rakši,  možete pronaći na engleskom jeziku, putem sledećeg linka:

Read more: http://sputniknews.com/europe/20151106/1029646554/montenegro-nato-sputnik-exclusive.html#ixzz3qsWLo1Bp