Znam da bi se naljutio kada bih pomenuo njegovo ime, jer publicitet nikada nije volio. Bio je poput Pilipende iz najbolje pripovjetke poznatog srpskog pisca Sime Matavulja. Hrabri i prkosni čovjek koji ni po koju cijenu nije htio da proda svoju vjeru i srpske korijene, iako je živio teškim i mukotrpnim životom. Više je volio da umre od gladi nego da izda svoja uvjerenja i izgubi čast. Režim ga je godinama proganjao i stavljao pred velika životna iskušenja. Pred njim je bio izbor ili da odustane od borbe ili da nastavi da živi u bijedi i siromaštvu i umre kao pošten i častan čovjek. Odlučio se za ovo drugo, jer su njegova uvjerenja bila čvrsta i neuništiva, a proistekla su iz njegovog srca i osjećanja da je obraz čovjeka važniji od punog stomaka. Bio je pravi vjernik, tvrdokoran i moralno jak čovjek, krajnje odan svojim korijenima. Po cijenu svega, nije htio da se odrekne svojih predaka, jer je smatrao da vjera u njih određuje njegovo biće i da bi odricanjem izgubio svoju dušu. Velikom istrajnošću u borbi za sopstveni identitet pokazao je da čovjeka visokih moralnih vrijednosti ništa ne može natjerati da izgubi svoju vjeru, čast i dostojanstvo, kao i da ljudska postojanost i nacionalna gordost nemaju cijenu. Do kraja je slijedio jednu od najčuvenijih izreka Petra II Petrovića Njegoša: „U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci.“ Umro je, a nije dočekao slobodnu Crnu Goru u kojoj će svi imati jednaka prava, u kojoj se nećemo prebrojavati po vjerskim, nacionalnim i partijskim uvjerenjima. I dobro je (ako je u smrti išta dobro) što je umro na vrijeme, jer bi njegovo razočarenje bilo daleko veće da je dočekao da vidi kuda su se zaputili neki iz vrha partije kojoj je pripadao i njegovi prijatelji kojima je vjerovao. Znam da bi i od mene tražio oproštaj što mi do kraja nije vjerovao kada sam mu govorio o kakvim se ljudima radi i šta nam spremaju. Znam da bi mi čvrsto stisnuo ruku, bratski me zagrlio i rekao: „Oprosti, bio si u pravu.“ To što su ga oni koji politiku doživljavaju kao pozornicu laži obmanuli, a on im povjerovao proisteklo je iz njegove vjere i ubjeđenja da ljudi moraju biti postojani kao što je on bio, a naročito oni kojima smo ukazali čast da nas predstavljaju. On nije bio usamljen primjer u našoj nekoliko decenija neprestanoj borbi za slobodu. Ali ko zna, možda se jednog dana ponovo vratimo vrijednostima koje nijesu potrošene već iznevjerene od strane onih koji su se kleli da će ih s nama braniti bez alternative. Možda je francuski filozof i pisac Volter poznavao neke političare slične našima kada je govorio: „Nije li politika samo vještina da se laže u pravi čas“? Možda, ali moj prijatelj nije podržavao tu i takvu politiku kao što je ni ja ne podržavam.
Izvor: DAN