Kada su u decembru prošle godine mediji objavili vijest da je u u Podgorici, kod Krivog mosta, eksplodirao i od siline eksplozije preletio na desnu obalu Morače automobil u kom je smrtno stradalo jedno lice, građani su bili užasnuti tim događajem, a na društvenim mrežama su se mogli pročitati komentari da se na ulicama Podgorice i Crne Gore niko ne može bezbjedno osjećati, jer nikad ne znaš ko može iz čista mira zapucati i pod kojim autom će bomba eksplodirati.
Mediji su objavili da je u napadu automobila-bombe u Somaliji poginulo 189 ljudi, u Mogadišu 25, u Damasku 18 i tako redom. Godinama se užasavamo pred činjenicama da u svim ovim slučajevima pored vozača samoubica stradaju i nedužni ljudi. Automobile bombe najčešće koriste teroristi i paravojne formacije, a među onima koji su ih koristili najpoznatiji su Lehi, koji su 40-ih godina prošlog vijeka djelovali u Palestini, Front nacionalnog oslobođenja Južnog Vijetnama, sicilijanska mafija, IRA, frakcija Crvene armije. Najpoznatije grupe koje danas koriste automobile bombe su talibani, Hezbolah, Al kaida, Islamska država, meksički karteli i mnogi drugi.
Automobil iz pratnje predsjednika DPS-a eksplodirao je, nakon udesa, 3. novembra na putu Podgorica-Cetinje, a samo pukim slučajem izbjegnuta je tragedija koja je mogla završiti fatalno za ljude koji su se nalazili u autu, ali i za slučajne prolaznike. Da li će Crna Gora ikad dobiti odgovor zašto su se u vozilu iz pratnje predsjednika jedne partije nalazili municija i suzavac i kako bi u sličnoj situaciji bili tretirani predsjednici ostalih partija u Crnoj Gori, a naročito opozicioni? Da li u Crnoj Gori važe ista pravila za sve ili je DPS-u i ljudima iz vlasti i njima bliskima sve dozvoljeno? Hoće li ceh platiti vozač automobila koji je udario vozilo iz pratnje predsjednika DPS-a ili će se utvrditi odgovornost onih koji su prevozili municiju? Da li je municija u vozilu bila dio nekog planiranog terorističkog napada i da li u tome ima elemenata inostranosti? Da li su svi automobili iz pratnje visokih DPS funkcionera potencijalni automobili bombe? Shodno već ustaljenoj praksi, ne bi me začudilo da režim optuži nekoga iz opozicije da su upravo ljudi iz njihovih redova podmetnuli municiju i suzavac i da iza svega stoji Rusija? Ko bi mogao biti svjedok saradnik i da li nešto o tome zna Saša Sinđelić? Kad uporedim našeg diktatora s bivšim predsjednikom Urugvaja Muhikom koji nije imao lično obezbjeđenje, koji se vozio u staroj „žabici”, a vrijeme provodio u svojoj kućici, na svom ranču ili s bivšim visokim funkcionerom Veselinom Đuranovićem, čiji je sin vojni rok služio u kasarni „Slaviša Vajner Čiča” u Lukavici, gdje sam i ja jedno vrijeme bio na stažiranju, a za koga su mi starješine govorile da je dolazio u posjetu svom sinu kao i svi ostali roditelji, a kojeg sam lično gledao kako ga portir u KBC-u vraća sa ulaznih vrata i ne dozvoljava da obavi posjetu, pitam se šta smo mi Bogu zgriješili da biramo ljude kojima su pljačka i zlostavljanje sopstvene države i njenih građana najvažniji državni projekat? Zato i živimo u državi gdje je sve važnije od ljudskog života i gdje se visoki državni funkcioneri ponašaju kao kabadahije.
Dnevna novina DAN