Aktuelna vlast nas svako malo o jadu zabavlja. Svjedeno je da li taj ko u ime vlasti priziva nesreću to radi po svom nahođenju ili po nečijem nalogu, vjerovatno svojim intelektom nije dorastao trenutku u kom živimo. Taj neko, ko god bio, a može se između redova naslutiti o kome je riječ, mora znati da iz ove priče ne može izaći a da i njega ne okrzne neka strkotina od koje se dugo ili nikad neće oporaviti.

Da se u Crnoj Gori ništa ne radi slučajno, svjedoči niz primjera koji ovih dana uznemiravaju građane i koji se najčešće komentarišu jednom riječju – užas. Odluka režima da raspravu o Predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti otpočne u dane katoličkog Božića i kuršum u hotelu „Kraun Plaza” u Beogradu ispaljen u Daku Davidovića (namijenjen njemu ili vladici budimljansko-nikšićkom Joanikiju) ne vode ničemu dobrom, a najmanje izgradnji međusobnog povjerenja i međuvjerskog sklada među građanima.

Poslanici manjina u Skupštini CG, ako su išta naučili od svojih predaka, treba da u skladu sa dobrim običajima koji su vladali u Crnoj Gori ostanu po strani i ne doprinose produbljivanju sukoba unutar jednog istog pravoslavnog naroda ma kako se on zvao – Srbima ili Crnogorcima. No, ma koliko neki takozvani dežurni „revolucionari“ iz tobožnjih nevladinih organizacija, zbog apanaže koju dobijaju iz DPS-a, to žele predstaviti šovinističko-nacionalističkim porukama, oni ne smiju zaboraviti kako su kada im odluke režima nijesu bile po volji iskazivali ekstremizam i mržnju prema državi u koju se neki od njih lažno zaklinju.

Umjesto da zajedno predstojeće božićne praznike dočekujemo u miru, slozi i ljubavi, kako to Bog zapovijeda, vlast se opredijelila da u naše domove upravo pred ovaj najradosniji hrišćanski praznik unese nemir, a u državi još više produbi podjele. Tako će Crna Gora najveći hrišćanski praznik slaviti u strahu od novih sukoba koji će nas vratiti čitav vijek unazad. Sve se to radi smišljeno, kako bi se na krilima podjela još više produbila kriza i u atmosferi podjela odvijali predstojeći parlamentarni izbori.

Ovo je trenutak da konačno progovore najmudriji i najpametniji, jer nijedna država ne može sebi dopustiti da joj najbolji stoje po strani, a mediokriteti odlučuju o sudbini. Oni kao besramni paraziti svom narodu i rođenoj majci (Domovini) sisaju krv i gase život. Žalim tebe, pokradena, ogoljela i izmučena Domovino. Žalim i sve mudre građane koji su dozovolili da ološ kolo vodi i u njihovo ime.

Ovo je atak na crkvu i vjerske objekte od one iste vlasti koja je, koliko juče, prijetila da će srušiti Hram Hristovog vaskrsenja u Podgorici, i čije su pristalice podmetale eksploziv i rušile hram na Pardusu u Lješanskoj nahiji. Ovo je ona ista vlast čiji su preci vjerske objekte pretvarali u štale. Ovo je takođe atak na crkvu onih koji ne znaju (jer se u njihovim domovima nikad nije slavilo) šta su Božić, Vaskrs i krsna slava, i onih koji su Hram Hristovog Vaskrsenja u Pogorici zasipali bojnim otrovima. Ova vlast treba da zna da su svi vjerski objekti u Crnoj Gori obnovljeni, a mnogi iznova sagrađeni zahvaljujući mitropolitu Amfilohiju i vjernom narodu koji je odvajao od usta da bismo danas u svakom selu u Crnoj Gori imali vjerske objekte neprocjenjive vrijednosti.

Zbog onoga što nam se već dešava, ali i zbog onoga što nam se može desiti, jako je važno da 21. decembra u što većem broju budemo u Nikšiću na velikom crkveno-narodnom saboru bratske sloge i zajedništva, ljubavi i pomirenja, koji organizuje naša mitropolija. Jer, kako napisa u svom pismu protojerej Jovan Plamenac: „Ako sada izdamo Svetog Vasilija Ostroškog, kada obolimo ili oboli neko naš, hoćemo li imati obraza i hrabrosti da mu dođemo i molimo ga da nas izbavi? Hoće li nas biti biti sramota da mu se molimo, a kada smo mi njemu trebali, imali smo „preča posla“? Mislite da ćemo moći da se sakrijemo ili da će on zaboraviti da smo ga izdali?“ Ovo nije odazivanje na poziv bilo kog političara ili partije, ovo je poziv naše mitropolije, stožera naše državnosti i duhovnosti, svakom časnom građaninu koji u duši nosi ljubav prema svojoj vjeri i svojim precima, ali i širi ljubav prema drugim vjerama.

Ovo je i poslednji trenutak da se sjedinjeni u miru molimo da se zaustavi đavolji ples koji se pod maskom demokratije zaigrao u Crnoj Gori.

Izvor: DAN