Piše: Jovo Pejović

Konferencija za medije predsjednika države 18. maja pokazala je da na putu do međusobnog pomirenja u Crnoj Gori i konačne slobode stoji jedan čovjek i onaj dio njemu odanih podanika spremnih da masakriraju sav narod samo da oni ostanu na vlasti. Huškačka retorika, ma od koga da dolazi, jako je opasna, a ako dolazi od šefa režima, ona je više od toga.

Govor mržnje, uvrede po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, pečatno svrstavanje na jednu stranu, pozivi na otimanje imovine i prijetnje srpskom narodu i SPC najpogodnije su tle da se zapali fitilj bratomržnje sa nesagledivim posledicama koji ionako složenu situaciju mogu učiniti još složenijom. Mržnja koju je predsjednik iskazao na konferenciji za medije je veoma opasna poruka, naročito za usijane glave, ma na kojoj strani barikade se nalazile. Da bi se ta neman koju narod prepoznaje kao mržnju držala u boci i iskorijenila za sva vremena, treba dosta mudrosti koje, nažalost, u vrhu režima nema. A kratak je put od mržnje do genocida, u državama gdje su na vlasti diktatorski režimi. Crnoj Gori trebaju mir, međusobno poštovanje i tolerancija.

Da bismo imali takvu Crnu Goru, na čelu države nam trebaju državnici, a ne agenti koji kleče i sprovode nečije zamisli izvana. Postavlja se pitanje da li je normalno da s nekoliko stotina hiljada ljudi 30 godina nekažnjeno manipuliše jedan čovjek koji se uzgred poziva na vrijednosti Evropske unije? Ova vlast sve čini da nas pretvori u zemlju miševa koji samo gledaju kako da uvuku zrno kukuruza u svoju rupu, a da ne naljute diktatora. Zato su njegove poruke licemjerne, jer u suštini sve ono negativno što oslikava vrijeme njegove vladavine želi pripisati drugima pokušavajući da time pažnju sa sebe skrene na pitanja preko kojih se ćutke ne može proći.

Ja bih neke njegove kvalifikacije sa konferencije za novinare komentarisao upravo na način kako se to u Crnoj Gori odvajkada činilo. Sve što je neko na nezakonit način stekao nesrećno mu bilo, ma o kome se radilo. Crna Gora dobro zna ko je otimao i iz nje iznosio kapom i šakom i ko je upropastio sve čega se dohvatio. Priča o okrvavljenim formulama je priča o režimu s kojim smo prošli sve godine balkanske drame, ali i godine okrvavljenih pločnika po gradovima širom Crne Gore u sukobu kriminalnih grupa i klanova, kao i o posledicama represije nad građanima koji su mirno iskazivali svoje nezadovoljstvo.

U komentaru teksta na jednom od portala zapisah riječi građanina: „Poslednji bastion komunizma ogrezao u brutalnoj pljački svog naroda, spreman je bratsku krv da prolije da bi sačuvao opljačkano blago braće iz Rastoka, njihove rodbine, bliskih prijatelja i saradnika. Tako ti je kad se čobani i ponavljači dokopaju pendreka i vlasti.“ I zaista virus vlasti je odnio više života nego virus korona. U velikoj su zabludi oni koji jedva preživljavaju, a podržavaju režim, pod izgovorom da štite neku nacionalnu ideju ignorišući činjenicu da im ta vlast oduzima pravo na pristojan život. Preživjeli smo za trideset godina nešto čega je normalan čovjek u nekoj drugoj državi pošteđen za cio život. Ono što je za svaku pohvalu je da je respektabilan broj onih koji su, uprkos svemu, sve to preživjeli i pokazali da su od čvrstog materijala i da nijesu odustali od borbe za demokratsku i slobodnu Crnu Goru. U Crnoj Gori nijesmo uspjeli da razvijemo ideju parlamentarizma kao sporazumne i participativne političke kulture, niti smo se oslobodili zastarelog shvatanja politike kao gole borbe za vlast.

Sljepilo za stvarne potrebe društva brkamo s tobožnjim političkim realizmom. Scene golorukog naroda kojeg prebija policija po crnogorskim trgovima ram su za sliku u koji staje tragična stvarnost Crne Gore čija vlast je nesporni krivac za nezadovoljstvo građana i izazivanje sukoba. Stvari su ušle u sferu nerazumnog, a to znači da smo na korak od anarhije, ako već nijesmo ušli u anarhiju. Diktator i prozapadni „demokratski“ lideri će nas uvoditi u nove sukobe ne mareći za posledice koje oni mogu proizvesti. No, ako budemo vukli mudre poteze, niko neće moći zaustaviti naše snove da živimo u slobodnoj i demokratskoj Crnoj Gori.