Pitao opozicioni političar svog poznanika iz DPS-a: „Kad ćeš glasati za mene?“. „Kad pobijediš“, odgovori poznanik. Ova istinita priča je slika i prilika današnje Crne Gore koja je meni postala bliska još od vremena one sada već istorijske podjele na pristalice Mila i Momira. To masovno prelaženje s jedne na drugu stranu karakteristika je naših prostora. Svi hoće da budu bliže vlasti. Zato, ako nema hrabre i jedinstvene opozicije da vrati povjerenje u sistem, bolesna vlast će još dugo trajati. Podrška spolja i kratkovidost iznutra je ono što održava ovu vlast. Ponekad se stiče utisak da ovo nije onaj narod koji je ovdje nekada živio, jer mnogi se pitaju kako se više ne umori od toga da ga ova vlast preveslava više od trideset godina.

Razgovaram sa čovjekom iz javne uprave koji je očigledno dobro informisan pa kaže da ne može da prebroji koliko je novih, većinom neradnika, zaposleno po stranačkoj liniji, što na određeno, što na neodređeno vrijeme poslednjih nekoliko godina, dok na hiljade mladih, školovanih, stručnih i ambicioznih ljudi koji politički nijesu eksponirani bezuspješno pokušava da zasnuje radni odnos. Postoji anegdota da se nekada u vojnu mornaricu regrutovalo više neplivača nego plivača, a znate li zašto. Zato što će duže braniti brod. Na tom primjeru je zasnovana i ova vlast. Mnogo je neznalica u njihovom okruženju, koji jedino znaju da brane vlast. Moćnici iz vlasti su se ugnijezdili u fotelje i glumataju dušebrižnike dok pljačkaju narod i mirno gledaju kako sve više mladih odlazi u svijet trbuhom za kruhom. Zato ovaj režim i zovu režimom beznađa, a ovu eru – erom odlaska pametnih zbog očuvanja svog dostojanstva. Sve su smješnije izjave koje dolaze iz vrha vlasti da Crna Gora doživljava ekonomski preporod pred činjenicom da su sve proizvodne fabrike zatvorene, a da jedino rade ugostiteljstvo, trgovina i javna uprava. Tako smo svjedoci da banke u 21. vijeku i dalje drže olovke vezane kanapom za šalter, pritom nam pare uredno uzimaju i svaku uslugu naplaćuju.

Nakon pandemije sve nagovještava da se taj ekonomski tigar, kako vlast sama sebe naziva, može naći na respiratoru, pa i one grane privrede koje su, koliko-toliko, funkcionisale. Najtragičnije od svega je to što se pred našim očima po Crnoj Gori širi totalni moralni i kulturni krah. Ako Bog da, nakon svega već viđenog, demontaža aktuelnog svjetskog poretka će biti najsvetiji cilj čovječanstva. Neoliberalni poredak treba tretirati kao nacizam i uništavati ga svuda na svakom koraku, inače odoše u propast i ljudi i čovječanstvo. Trideset godina jedne vlasti Crnu Goru je udaljilo od svake pomisli da može tako brzo uhvatiti korak s državama istinske demokratije. Velike sile Zapada Crnu Goru koriste kao batinu u ruci za onemogućavanje uticaja Rusije na Balkanu. Zato su trideset godina pravili institucije sistema i u njima zapošljavali svoje ljude koji će biti u funkciji i pod neposrednom kontrolom jednog čovjeka i jedne partije. Stvaranje partijskih institucija je očekivana posledica takvog rada. To je uticalo da Crna Gora postane zemljom čuda u kojoj je sve nenormalno. Tako smo ovih dana bili svjedoci da institucije sistema brane crkve od vjernika umjesto da brane narod i njegova zagarantovana prava od diktatorske vlasti. Svi su na ivici strpljenja, jer kada stežete narod i udarate na egzistenciju i slobodu, istorija je pokazala da morate očekivati reakciju. Daj Bože da ona bude onakva kakvu svi dobronamjerni ljudi očekuju. U mirnoj i demokratskoj smjeni vlasti, na fer i poštenim izborima.

Kakva ekonomska sudbina nas očekuje možemo samo naslutiti, ali ono što svi moramo znati jeste to da nam vlast ništa ne poklanja. To čime raspolažu i s čim se prave pošteni je naš novac. Ako se na vrijeme ne osvijestimo i ne postanemo gospodari svojih sudbina, čekaju nas još crnji dani, ako od ovih ima crnjih. Ovi iz vlasti su se toliko zanijeli, pa misle da je njima dato da potroše sve vrijeme ovog naroda. Kao da iza njih ništa više ne može da se dogodi, zato se ovdje živi stihijski, primitivno i svi neprestano stradamo.

Izvor: DAN