Ako ikada porastemo i razmislimo, vidjećemo da smo upravo tu gdje smo zato što živimo u državi u kojoj niko ne zna da prihvati odgovornost i prizna krivicu za stanje u kojem se nalazimo. Odgovornost i krivica uvijek se prebacuju na druge. Mi živimo u državi u kojoj svakog dana saznajemo da su kriminalci službena lica na najodgovornijim funkcijama.

Oni imaju odriješene ruke da legitimišu, hapse, privode i sude, jer njihova najvažnija preporuka za obavljanje važnih funkcija je spremnost da bez pogovora čuvaju lik i djelo šefa režima. Tako mi se jedan bivši inspektor MUP-a u trenucima iskrenosti povjeri kako se jednog jutra u službi sreo s licem koje je svojevremeno godinama pratio i privodio zbog krivičnih djela koja je činio.

„Dobro jutro kolega”, pozdravi me poznati prestupnik. Ja ostadoh u čudu, zbunjen i začuđen kako je i po čijoj preporuci primljen u službu”. Ovo je samo jedan u nizu primjera koji svjedoče u kakvoj državi živimo i ko sve brine o našoj bezbjednosti. Najnovija afera u državnom tužilaštvu u kojoj je glavni akter sekretar tužilaštva, bez vođenja bilo kakve dalje istrage, potvrđuje kakav je mentalni sklop ljudi koji rade u tako važnoj državnoj instituciji.

Ponekad se pitam da li su to uopšte ljudi, jer prosto je neshvatljivo da takvih ljudi ima, a kamoli da pokrivaju tako važne državne funkcije?! „Koverta”, „Limenka”, „Ramada”, „Telekom”, krediti za odabrane, budvanske i barske afere, državne garancije, ničija kuća na Gorici, male hidroelektrane, nerasvijetljena ubistva, obračuni kriminalnih grupa, afere sa narkoticima u kojima su glavni akteri naši državljani i mnogo toga još, što bi mi ako bih nastavio sa nabrajanjem oduzelo mnogo prostora, za normalne države i građane koji iole drže do časti i poštenja dovoljan su razlog da se izglasa nepovjerenje vlasti.

Nema te pore društva koja nije zatrovana i obeščašćena i u kojoj na sceni nijesu prisutni korupcija i kriminal. Mnogo je građana koji su se pomirili sa stanjem i prodali za platu u državnoj službi i javnom preduzeću za neku crkavicu iz budžeta, za džak brašna i flašu ulja. Nobelovac Ivo Andrić je jednom prilikom rekao: „Narod koji predugo trpi korumpiranu i naopaku vlast i sam postane kvaran do nepopravljivosti.“ Mi smo očigledno upali u crnu rupu determinizma i izgleda da nemamo kapaciteta da se sami mijenjamo. Nereagovanje i ćutanje intelektualne elite, a naročito univerzitetskih profesora na dešavanja u državi svjedoči o dogmatskom pristupu očiglednim, poražavajućim činjenicama i potvrđuje da su kod njih prisutni podaništvo i samoživost umjesto želje da izgrade zdravo i napredno društvo. Ovih dana su se mediji bliski režimu utrkivali ko će brže upoznati javnost sa transkriptom razgovora američkog predsjednika Trampa i ukrajinskog presjednika Zelenskog u kojem prvi čovjek SAD pritiskanjem kolege iz Ukrajine zloupotrebljava položaj radi pokretanja postupka protiv mogućeg protivkandidata na predsjedničkim izborima Džoa Bajdena. Čak su se osmjelili i pošli korak dalje u ocjeni da bi transkript razgovora mogao srušiti Trampa. Koliko je takvih transkripta i video – snimaka objavljeno prethodnih mjeseci u nezavisnim medijima o umiješanosti vrha režima u brojne kriminogene radnje, o čemu državni mediji ćute ili se otvoreno stavljaju na stranu režima? I na ovom primjeru smo se po ko zna koji put uvjerili koliko smo kvarni do nepopravljivosti.

Izvor: DAN